Apsolutno je apsolutno i...

Povukao sam jedan dobar dim, a onda ga upitam ispuštajući ga glasno iz pluća:
- Jeste li što otkrili?
- Znamo da je imala snošaj prije smrti, no nije bilo ničeg nasilnog u vezi s tim. Imamo spermu i dosta otisaka posvuda po stanu, ali sumnjam da će nas to odvesti negdje jer je bila poznata kao eskort dama.
- Znaš li da sam je dobro poznavao?
Samo je klimnuo glavom, a ja tiho nastavim nakon što povučem još jedan dobar dim.
- Pronaći ćeš moje otiske, a  i… Bio sam ovdje prije sat vremena!
Pogledao me samo na trenutak, a onda zaključi:
- Je li znaš da se ubojstvo dogodilo upravo tad? Upravo sa tom izjavom si mi postao prvo osumnjičeni Frank. I bilo bi dobro da ne sudjeluješ u prikupljanju dokaza.
- Znam! Rekao mi je Harry, ali ona je bila više no živa kada sam otišao od nje. Više no živa Marten. Isuse! I ja bi se svrstao među glavne osumnjičene, tako da te razumijem. No tu ima jedan mali problem ja je nisam ubio!
Uhvatio sam se rukama za glavu, no nisam mu želi reći da su posljednje moje riječi bile ispisane na zidu iznad njene glave. Kako je to bilo moguće? Nikoga nije bilo u sobi, baš nikoga. Kako je mogao onda znati moje riječi? Osim ako nije bilo kakvog prislušnog mikrofona. Pogledao sam put Martena koji me ozbiljno promatrao i upitam ga:
- Jeste li pronašli oružje sa kojim je ubijena?
- Ne, ali pretpostavljamo da je to neka vrsta sablje. Glava joj je osjećena jednim potezom, što govori da je to napravio profesionalac.
- Jeste li možda pronašli kakve prislušne uređaje ili nešto slično?
- Ne, ali iskreno nismo to ni tražili.
Pogledao sam put njega, a onda mu kažem:
- One riječi na zidu. ono su moje posljednje riječi prije no što sam otišao iz njenog apartmana. Ubojica ih je morao nekako čuti ili pomoću prislušnih uređaja ili… ili je bio u apartmanu dok smo nas dvoje bili u njemu.
- To ti ozbiljno govoriš Frank?
- Da.
Marten me pogleda, a onda zakašlje i stavi ruku na trenutak na usta jer mu je bilo malo neugodno postaviti pitanje koje sam pretpostavio da će me pitati. No onda me samo tiho upita:
- Koliko dugo si bio sa njom u apartmana?
- Od ponoći do jutra.
Samo me značajno pogledao, ali ništa nije komentirao jer je znao da sam oženjen i samo nadoda:
- Hajdemo onda vidjeti postoji li kakav prislušni uređaj u apartmanu, ali pomno ću pratiti što radiš jer ne želim da se izgubi kakav dokaz.
- Ne moraš se zato brinuti i meni je u interesu da pronađem ubojicu. Usput hvala ti što me nisi maknu sa ovoga.
- Za sada jedino ja znam za to što si rekao, ali uskoro ću morati obavijestiti Harrya o tom.
- Razumijem te i hvala ti što mi vjeruješ.
On me samo značajno pogleda i okrećući se od mene reče:
- Problem je što ti ništa ne vjerujem.
Povukao sam još jedan dim, a onda cigaru zgnječim nogom na popločanom podu i krenem za njim. Pola sata smo pomno pretraživali svaki kutak u prostoriji, ali nismo pronašli ništa. I on se okrene prema meni i odmahne glavom kada je pogledao i zadnji prekidač u sobi. Nisam si želio priznati, ali po svemu sudeći ubojica je bio u sobi sa nama cijelo vrijeme. Stresem se od te pomisli i polako počnem pretraživati pogledom apartman, jedino se mogao skriti na dva mjesta. Ormar ili ispod kreveta, te ja mahnem rukom Martenu da mi priđe. Kad je došao do mene šapnem mu na uho kako ostali forenzičari koji su e nalazili u sobi ne bi čuli:
- Mislim da je cijelo vrijem bio u apartmanu zajedno sa nama.
Pogledao je po prostoriji, a onda me upita:
- Krevet ili ormar?!
- Krevet!

da, da ,dobro je to... hm... ali zanima me kada ce se pojaviti izvanzemaljci :)