Moja riječ nema smisla...

I zašto?
Glavom kroz zid...
Svaki put iz početka...
I znam da nema smisla, znam da nije pametno, ali NE! Ja uvijek sve moram okončati...
Do samog kraja, do razine ispod svakog normalnog nivoa...
Ne daj bože da nešto ostane nedorečeno...
Zašto to radim?
Hoću li ikad prestati to činiti?
Neke stvari u životu moraju ostati nedorečene...zašto meni sve mora imati kraj? pa nije život knjiga...
A oko mene sve ljudi koji ne vole puno priče, ne vole puno obajašnjavanja, ne vole situacije okončati razgovorom i to me izluđuje...
Prestala sam željeti, na kratko...
Prepuštam se u ralje života, u ralje događanja...neka curi, neka teče, nek me nosi...gdje god hoće, neću se buniti, ionako nije bilo smisla onako više...ionako se događalo kako je htjelo, bez mog sudjelovanja, bez da mene pita...i  grč je nestao, na kratko...

:)) stefica cmok u raljama zivota...:)