Dnevnički zapisi malog zelenog brodolomca izgubljenog na Zemlji

Današnji dan je nepodnošljiv! Od kada sam se u jutro probudio pa sve do sada, nisam se niti na trenutak prestao znojiti. Skinuo sam sa sebe sve što se moglo skinuti i dan sam proveo znojeći se u gaćama. Dalje od donjeg rublja ne mogu ići jer bi moji starci mogli pomisliti da sam puk'o do kraja. Čini mi se da će mi se mozak uskoro početi topiti i da će, zajedno sa znojem, iscuriti kroz pore na koži, a ja to neću niti primjetiti ! Kako bi mi sad dobro došao jedan ljetni pljusak da osvježi dan ! Ima li ljepše prirodne pojave od snažnog pljuska? Prizor kiše koja silovito pada, šum koji podsjeća na šum slapa i val svježeg zraka, koji prati kišu, je upravo onakvo osvježenje kakvo bi mi danas dobro došlo. Naravno, kao što to već biva u svakodnevnom životu, ono što je potrebno u određenom trenutku, pojavi se u onda kada nije potrebno. Tako je bilo i prošli tjedan. Po običaju sam kasnio na posao pa sam odlučio malo produžiti korake da svoje kašnjenje svedem u šefovima prihvatljive okvire. Ujedno sam želio stići prije kiše koja se očigledno spremala jer je nebo bilo puno tamnih oblaka. Naravno, nisam imao sreće jer je kiša ubrzo počela padati. Budući da sam ja jedan od onih koji u jutro slušaju vremensku prognozu, imao sam kišobran sa sobom. Pokraj mene su prolazili jadnici koji očigledno misle da je prognoza namijenjena dedekima i bakicama jer niti jedan od njih nije imao kišobran. Ta današnja mladež je baš blesava ! Jedva sam se suzdržao da im ne dobacim: "Luzeriii !!!" No ima to i svojih dobrih strana. Nakon pljuska grad je redovito pun mladih cura spremnih za natjecanje "Miss mokre majice". Mmmmm...baš lijep prizor. Moje maštarije je prekinula kiša koja je svakog trenutka padala sve jače i jače. Na kraju su se kapi počele stapati u mlazove vode koji cure sa neba. Bio je to pravi tropski pljusak. Očajnički sam pokušavao nagnuti kišobran u položaj u kojem bio me zaštitio od kiše, ali sve je bilo uzalud. Prokleti kompaktni model ! Nije mi preostalo ništa drugo nego da čim prije stignem do firme jer sam se našao na čistini na kojoj nije postojao nikakav zaklon od kiše. Kad sam konačno stigao pod krov, shvatio sam da mi je kiša smočila hlače do koljena, i leđa oko desnog ramena. No, tomu nisam pridavao veći značaj jer sam se nadao da ću se u uredu brzo osušiti. Međutim, zaboravio sam na klima-uređaj. Ubrzo nakon što sam sjeo na svoje radno mjesto, počeo sam osjećati hladnoću na leđima. Što ću sad?!?! Isključivanje klima-uređaja nije dolazilo u obzir jer bi me kolege proglasile heretikom i spalile na lomači. Nakon par minuta grozničavog razmišljanja, sinulo mi je da u WC-u postoji električna sušilica za ruke koju nikad nitko ne koristi. Sav sretan zbog svoje domišljatosti, odjurio sam do WC-a. WC se sastoji od dvije prostorije. U jednoj su umivaonici i električna sušilica za ruke, a u drugoj one prostorije u koje i car ide pješice. Sušilica se nalazi na zidu u visi prsa pa sam se morao pogrbiti i postaviti u nekakav polučučeći položaj da se zavučem pod nju. Osim toga, morao sam se gibati tako da mi sušilica osuši cijela leđa. Dok sam tako izvodio nešto što bi se moglo opisati kao ritualni ples afričkih domorodaca, začuo sam kako se otvaraju vrata u drugoj prostoriji. Prokletstvo ! Zaboravio sam provjeriti da li se netko tamo nalazi. Brzo sam se ustao, stao uz umivaonik i pretvarao se da si popravljam frizuru. Čini se da je tipu, koji se pojavio iz druge prostorije, ubrzo postalo čudno da netko toliko dugo popravlja šiške, jer sam počeo osjećati njegov ispitivački pogled na sebi, ali drugog izbora nisam imao. Nisam mogao napustiti WC dok ne osušim košulju. Kad je tip otišao, nastavio sam izvoditi svoj ritualni ples ispod sušilice. Na svu sreću, više nitko nije ušao u WC pa sam ubrzo bio gotov sa sušenjem i mogao sam krenuti u nove radne pobjede. Nadam se da vam je ova priča bar malo rashladila današnji dan.

Eh, kad bih barem ja imao takve susjede...

a mogao si i skinut košulju pa ju osušit, bez plesnjaka, ali uskratio bi ritual. :-)