..........
jutrima već gledam ženu, cvjećaricu, staru baku, kako stoji i prodaje cvijeće. pun naramak gladiola drži. kao dijete u naručju. jedino cvijeće koje ne možeš nositi drugačije nego tako, u naramku. i podsjeti me taj naramak na dio mog života koji bih rado izbrisala, ali ne mogu. nekad davno, dok sam još bila djevojčurak, u doba gladiola, otišao je od nas. uzalud je bio plač, suze...beskrajna tuga. život je odlučio protiv nas. ili smrt? to je bilo doba kad sam odrasla preko noći, kada sam prestala biti dijete.doba kada sam preskočila adolescenciju. doba kada su presahnule suze. gladiole su cvale besramno. trgala sam ih i puna naručja nosila na grob, pokušavajući zamijeniti jednu smrt drugom. bezuspješno. one su i dalje cvale, a on se nije vraćao. ipak, i dalje volim gladiole. ali nikad ih više nisam brala. od onda rijetko plačem. a gladiole volim.
02.08.2005. u 13:37 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Draga Eni, u tuzi NIKADA ne zaboravi da NISI SAMA, u njoj nas NAJVIŠE IMA, U TUZI SMO JEDNA VELIKA OBITELJ, KOJA SE - VOLI I RAZUMIJE.
Autor: DIRAH1 | 02.08.2005. u 15:45 | opcije
hvala dirah..davno je to bilo, ali ipak.neke stvari nemaju rok trajanja..živiš s njima, i umireš s njima...znam to
Autor: enndy | 03.08.2005. u 11:25 | opcije
Zamisli da je smrt pocetak zivota.. u nama.. to tijelo..je id laje tijelo ali dusa zivi ona ne umire ako joj nedozvolis.. .. Znam da ti je nerazmljivo bilo to tada ali vjerujem da polako pocinjes shvacati poruku Zivota..Zato postoje oni koji su nam dani da ans podignu.. na najbolji moguci nacin.. dano nam je .. vjerujem da te bog nije zakinuo ljubavlju ni u jednom trenu pa , ni sada.. On te miluje..svojim pogledom svakoga dana .. svojom rijecju svojim dahom..on ti se daje..pruza svoje ruke ...i daruje ti toplinu..i ljubav..Cvijece je simbol paznje.. a mi sami smo cvijece nase duse.. koje prinosimo molitvom samim pogledom i prihvacanjem zivota..za jednu dimenziju i vrijednost ljubavi koja je Vjecna..i koja se prozima kroz svakog od nas..
Autor: power-s | 17.08.2005. u 22:54 | opcije
sjecanja ostaju u nama.. dio je nas.. ali treba ih voljeti kao nesto nase.. jer mi zelimo voljeti sebe kako bi se prihvatili kako bi nas i drugi mogli prihvatiti suzivjeti s nama..u iskrenosti osjecaja, ljubavi koju zelimo dati i primati..kao ciklus jednog toka ispunjenog zivotom velikog srca..nas.. u ovom slucaju..
pozitivnost misli je bitna. naci smisao i odrediti svoj cilj ..jer tada su nam sva vrata otvorena..i ako na trenutak ne razumijemo poruku i zatvorenost jednih vrata druga se vec negdje drugdje otvaraju sama i ozvu nas..neogranicenim osjecajem.ljubavi. kao nagrada za nasu odanost i i prihvacanje.. takve odluke kao najboljeg rijesenja u nasim daljnjim koracima zivota..
Autor: power-s | 17.08.2005. u 23:03 | opcije
ozvu=zovu..
Autor: power-s | 17.08.2005. u 23:04 | opcije