Moja riječ nema smisla...

...i dobro je, nije bilo vraćanja na mjesto zločina, sinoć...već sam se uplašila da ću te ponovno vidjeti...nisam se uplašila tebe, tvog lika, nego sebe, svoje reakcije..udaranja svog srca...na tvoju pojavu...uf, sve je dobro završilo...divlje, friendly, nasmijano, luudo...ali, bez tebe...i ne mogu vjerovati da si mi još u mislima, a prošlo je 40 puta više vremena od vremena provedenog zajedno...dakle, malo je potrebno da bi mi se uvukao pod kožu, a dugo je potrebno da bi opet izašao iz nje...ili si samo ostao moj izazov..a svi znaju da ja volim izazove, više no išta...

Teče ti venama, ha...?

..ne znam bi li to tako nazvala, al je tu negdje stalno, u venama, u srcu, u mozgu...a ne zaslužuje to... ;(