Moja riječ nema smisla...

....
ulazim u knjižnicu, dvojica građevinara sjede uz rub ceste i po običaju promatraju okolinu.
izlazim iz knjižnice i čujem kako jedan od njih govori: »ma smo slatki...» obraćajući se meni.
odmah mi prozuji glavom scena iz Beograda ove zime, te me natjera na smiješak.
sjedimo ja, stari i mama br. 2 u lijepom venecijanskom kafiću i poslužuje nas predivan konobar uz naravno, predivan osmijeh. mama br. 2 kaže obraćajući se meni :»kako je sladak, ha?», a ja odvraćam: »nije sladak, ZGODAN je!!!» i svo troje se pokidamo od smijeha.
prepričavajući tu scenu Andri (glumcu) on nam pojašnjava: «pa u pravu si, mi ovde kažemo da je netko sladak kad nemamo šta drugo da kažemo»...
eto...baš je sve to slatko...za popizdit... 

nezgodno...

pda..jebi ga...