Djetinjstvo...
Eh...što je jednom sve bilo dobro,
što se onda sve činilo lakim,
s ljudima i prijateljima takvim...
što je tada bilo lako se igrati,
i cijeli život pred sobom imati...
kako je osmijeh mi značio mnogo,
pa svaku sam tugu prekorio strogo.
A sada...,sada se uzalud u društvu smijem
Jer malo stvari me čini sretnim,
dok me mnoge brige drže sjetnim...
Al nažalost...naučio sam da ih krijem.
No dijete u meni drži me još budnim.
I svaki put kad u meni nešto polome,
taj dječak davni, podsjeti me onome
što svijet je prije...činilo žudnim...
Gdje je sad to djetinjstvo moje,
kamo je pobjeglo...U vrijeme koje?
06.09.2003. u 6:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
neo,
sto su nam vibracije čisće, to je lakse povezati s profinjenim oblicima energije koje su nam dostupni. Što nam je visa razina energije, to uocavamo vise ljepote.
samo od mene nea
Autor: rominavera | 08.10.2003. u 19:29 | opcije