Moja riječ nema smisla...

ovaj dan se zove debakl...
želim ga čim prije prespavati i zaboraviti...
sve se odvijalo teškom mukom, gdje sam god krenula, lupila sam glavom u zatvorena vrata, vrtila se, umorila ko pas, a napravila nisam ništa..
svi moji životinjski pokušaji da barem nešto korisno napravim, završili su poražavajuće...
mrzim takve blokirane dane...
ne mogu ih podnijeti...
 
i onda još dobijem kilometarsku poruku u inbox od nove nepoznate face kako se nakon mog bloga da zaključiti da sam sjebana...i to nije prva takva poruka, istih sam dobila već nekoliko...onda se isti autor predomislio, tako da na karaju više nisam sjebana...iako znam da jesam, nije to meni nikakva novost.../ovo inače pišem da ga naživciram, kad sutra bude čitao blog, da se opet predomisli i shvati da sam ipak sjebana ;)/
 
ma uglavnom...obožavam kritike ljudi koji me uopeć ne poznaju! jer je definitivna istina da iz textova ne možeš izvući kakav je netko, ne njegovu bit, možeš imaginarno zamišljati i zabrijavati, ali pravu istinu ne znaš...
 
eto, treba mi sad neko drago rame da mu se prislonim i da me ljulja do jutra... naravno da ga nema...
doviđenja, laku noć, želim mrak...i mir...
za promjenu, jebem ti dan ovakav...  

jebeš takav rođendan ;))

a daaaaaaaj..! dobro si. niš ti ni. niš ti ni. niš ti ni!

niš mi ni? /niš mi ni? / ;) ok, ni ;)

oš sladoled? :)))

e da, srećom , pri kraju je...dakle, prespavaj do sutra:))))