posve osobno

Dodirujem te, slatka neizvjesnosti.
Naši susreti su savršeno isplanirani
čudnom voljom dobrih ljudi.
Tako je i ovaj put. Vraćaš li se zbog igre ?
Opet ću s tobom proći kroz ista pravila.
Opet ću ljubiti mudrost tvog tijela
skrivenu iza zamagljenog stakla. Sudije ce nas čekati.
Kiše i planine će čekati.
Prljave ceste i preostale zime su vec osuđene.
Znaš da su svi ratovi umrli duboko u nama.
Vjeruj mi -
baš kako je govorio naš dobri Ucitelj iz Japana -
riječi i dodiri su uvijek dovoljni.
Prave riječi i Pravi dodiri …
Opet te vidim, slatka neizvjesnosti.
Vjeruj mi i pričaj o svojoj prošloj jeseni.
Putovanja si nastavila
iako ne možeš voljeti snijeg tuđih umornih noci.
Nedostupnisami po sebi, naši snovi su bodljikave žice.
Upleten u njih, tražila sam skloništa u pustinjama tuđih razmišljanja.
 Nisam znala da nema izlaza. Ovaj put nebo nije bijelo i ti koračajući spavaš.
Vjetar tjera naše kose u pravcu potrage.
Moje otvorene oči i tvoje sklopljene rukene mogu roditi ljubav … niti je ubiti.
Sve Stvari se odmotavaju i nestajem u samom sebi.
Odmori se. Čeka te putovanje.
Spavaj spokojno i sanjaj kako te budim
tek da bi sa prozora pjesme skupa brojali zvijezde.
I sjeti se … koraci su jedini putokazi.