Dati dio sebe...

Večeras je pogled tvojih krupnih, plavih očiju bio tako blistav.Dodir ruke topal, a osmjeh iskren.Topla većer poigravala se mojom raspuštenom kosom, a ti si tako bezbrižno i veselo pričao.I život je lijep.Ono malo bola u nozi sasvim je zanemarivo u usporedbi sa svim onim što nosi novi dan.I znam, probudit ću se sa osmjehom, jer me ti uvijek dočekaš kada se tome najmanje nadam ;)))

Nadam se da je sada ovo manje tmurno ;))

Izvrsno Erica,samo hrabro nastavi !

:-)