I tko zna po koji put...???

 Po tko zna koji put se osjećam ovako!?
 Da stvar bude bolja, sad sam sigurna da će proći... Nakon svih onih ljigavaca s poduže liste ljubavnih promašaja, došao je on!
I još je tamo, a ja sam došla tu!
I super mi je! I ja njemu! I baš smo mi!
I svi nas mrze zbog sposobnosti da se potpuno predamo jedno drugom, na tri dana, potpuno, čisto, kao da će biti zauvijek!
I tako bih htjela biti žensko i zaplakati, ali su me učili da ne smijem tako! I htjela bih mu se javiti i reći da je i meni stalo... da sam spremna ostaviti sve... krenuti ispočetka, biti njegova igračka, ali biti sretna!
Ti si žena s kojom želim provesti život- rekao je, a nije ni znao boju mojih očiju, ni horoskopski znak, ali... znao je moj san!
VOLIM GA- nakon tri dana, kao neuračunljiva glupača, vrtim te sate i znam... do utorka, taj osjećaj mora proći... jer počinje stvaran svijet.
Ja ću ostati tu, a on će se vratiti tamo. I nemam ni snage ni srca, a ni sreće, da budem žensko, da kleknem na koljena da se mijenjam.
Kukavički, ubit ću i ovu ljubav, jer je lakše sruštiti, i žaliti tri dana, nego graditi nešto godinama.
Kao- ne dao Bog da budem sretna!
Vrlo hrabro! :-(

Život je kula od karata. Dugo se gradi, a brzo pada

Uistinu hrabro, jer, parafrazirajmo Jesenjina - na ovom je svijetu lakše razarati; stvarati je ipak puno teže... Imaš pravo: zašto da ti bude dobro više od tri dana? Pa,hajdemo onda do kraja, dosljedno: zašto da ti uopće bude dobro i jednu nanosekundu?

sam osjećaj početka..tijeka... i kraja ljubavi...šuma valova...utihnjuje kako se mozak uključuje i kako um počinje slagati sve mahnitije kombinacije...
mada..zaljubljenost u riječi je jedno... u ideal drugo...a sam život...?To je ipak dimenzija za sebe:))))

Prepatetični su postupci na koje me navodi ovaj osjećaj! Znam da znate sve o tome, komentari su na mjestu..., stoga hvala. Idem se truditi ne misliti na njega! ;)