I napokon...
sam ubila Jesenjinov pečat u sebi! Hrabro sam odlučila ne pozdraviti te dragi!
Živio Majakovski! I živjela hrabrost! Jer hrabro vjerujem u nas!
I super mi je! I ne bojim se to reći na glas! I umirem u ovih pola sata kako te neće biti!
Znala sam da ćeš me naći i biti tu, do nekog novog... obraćanja!
Još samo 20-ak minuta i bit ćeš ponovo ovdje... i bit ću opet tvoja i postojat ćemo mi!
Ne znam do kada, ali kao da je za uvijek! I drhtim i radujem se!
Po prvi put... kao nikada!
Dobro došao, dragi, dobro došao!
19.08.2005. u 19:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Prvo si ga nosila u sebi, a sada si ga ubila?
Takvo ubojstvo može napraviti samo žena :(
Autor: Plavi_74 | 19.08.2005. u 20:08 | opcije
Sreća prati hrabre...Onaj koji voli je uvijek nagrađen...
Autor: mario4 | 19.08.2005. u 20:52 | opcije
pa jel bar donio sve iz dućana? ;D
Autor: pike_TS | 19.08.2005. u 21:31 | opcije
Lijepo je znati da postoje oni koji razumiju! Mario4 ;)
Autor: milyca | 21.08.2005. u 14:01 | opcije