izmedju tijela i sna, ova je ordinacija.

 
Cudno je to kako se deckici u tramvaju uvijek okrecu na sve strane i prepoznaju kontrolore u svakom tko stanca kartu. Kasnije, kad ga prepoznaju na stanici, sretni su sto nisu u tom tramvaju u kojeg je on usao. A i kad udju jednom, meskolje se kao na zeravici, nije im lako.
Kontrolori imaju zgodne odore i obicni su ljudi, naizgled neuocljivi, a ima ih i muskih i zenskih. Kontrolora. I oni koji uzivaju u svom poslu, koji su predani paznji i osjecaju, gotovo detektivski vole potajice pogadjat koga ce zateci bez karte. Kadsto bi samo do toga i otisli i pitali ga da im ju pokaze, cisto da provjere svoju intuiciju.
Meni je bilo lijepo u tramvajima s kontrolorima. Uvijek mi je bilo lijepo gledati tu igru kontrolora i musavih djecaka koji se izmotavaju na sasvim smijesne nacine, a kontrolori bi im katkad progledali kroz prste, zadovoljni sobom, nije im zelja bila uistinu nanijeti stetu, vec im je zadovoljstvo pruzala moc, i igra sama.
Da, volio sam biti u tramvaju s kontrolorima, uzivao u finoci te igre, jer sam, streber kakav vec jesam, nocima i danima radio kako bih si uvijek osigurao novce za uredno placenu tramvajsku kartu.