Moja riječ nema smisla...

nikad se boje nisu toliko topile,
nikad nije sve bilo toliko nebitno,
nikad se nisam razumjela bez riječi ili se samo nadala da me razumiješ na taj način...
nikad se nisam manje bojala
i nikad se nisam manje brinula,
ni za ono što će biti, ni za ono što je,
ni za ono što je bilo, ni za ono što jesmo...
nikad mi koža nije toliko reagirala na nečiji dodir,
nikad nisam toliko drhtala na običan prelazak dlana mojim ramenom.
puno toga bilo je nekad, ali još više nije bilo nikad...
i nije važna činjenica "nikad", već je važan ovaj feeling...