Privlacnost uspjesnosti. (Nesto o nekom muskom mentalitetu)
Pitanje je, dakako, samopouzdanja. Covjek mora voljeti sebe kako bi si mogao dozvoliti srecu, kako bi se mogao osjetiti da ima pravo biti voljen i sretan, da ne mora o sebi neprestano misliti kao da mora biti dobar nekome (kupovati ljubav neciju) kako bi ga tko volio. To je pitanje cendranja pred drugima, razbacivanja svekolikom 'ljubavlju', a zapravo nepotrebnom poniznoscu. Kupovanje naklonosti. S druge strane je onda bijeg u hladnocu i ono kad velis, 'ma bas me briga'. A niti jedno uistinu ne zadovoljava.
Dakle, ovako je to, i to mi je na zalost, davno vec bilo poznato. Rece on: ' ja ne vjerujem u svoje pravo na srecu, ako nisam zadovoljan sobom. zadovoljan sobom nisam ako svoje kriterije ne ispunjavam. ako nisam dovoljno uspjesan ne osjecam se da imam pravo na to da sam sretan. (mozda je to autokratski nacin prisile na inace dvojbenu ambicioznost.) '
Eto, zasto je pravo i u redu da zene vole uspjesne muskarce, jer jedino oni su uistinu oni koji su zadovoljni sobom i kojima zena moze nesto dati, jer su jednostavno, spremni i u mogucnosti od nje nesto primiti.
Rado bih te vidio.
---
Povjerenje je lijepa stvar. Iskrenost sa sobom i drugima jos je i ljepsa. Povjerenje omogucuje iskrenost. Iskrenost omogucuje povjerenje. Sto je bilo prije, povjerenje ili iskrenost? Svejedno je. Povjerenje radja povjerenje, iskrenost radja iskrenost. Bliskost je tu. :)
---
I jos nesto mi je palo na pamet: sutra skupljamo potpise za podrsku tome da Hr bude GMO-free. 11-14 tamo kod onih cvjecara na Trgu. Pa navratite.
E a glede tog tajminga, jos nesto: sjeca me to klasicne nase situacije, ovako je isla: pitam - pa jel' bi ti. veli - javit cu se. I ja onda nesto drugo, a ona se poslije javi. I uvijek kajanja. eh, da da :(
Htio sam time reci da se ja nekako uvijek oslanjah na odluke, a njoj je bila potrebna sloboda za odlucivati u trenutku kad bih to pitao. Onda bih ja rekao, fino, ti budi slobodna, al sam onda smisljao sto cu sad kad njoj nije do tog. A kad joj je i doslo ili se promijenila situacija, ili sam vec slozio neku drugu obavezu prema nekom drugom. A ja se drzim tih svojih obaveza i odluka. Kako je poznato, uostalom...
Da bio sam grub, nije mi bilo jasno kako se moze nekoga na nesto uistinu i nagovoriti.
(Da, znas, nagovaram te. Na otvorenost. Iskrenost. I to da me zagrlis.)
02.09.2005. u 9:36 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara