Uh, kako mi u težini grada fali lakoća mora (94. je najljubavnije)
A nedavno sam bila s njim, grlila ga iznutra, da budem on, da bude ja. I opet idem, stalno k njemu odlazim. Ne bi li mu predala teret kojeg nosim. Ali i ne vratim se pravo, a već je neki novi na leđima.
Uh, kako mi more fali! I slani okus tvoga dlana, poslije kojeg s mojih usana silaze samo morske riječi. Zvjezdanog oblika, teške kao kirnje. A plimni val iz onog starog sna vraća se na javi.
Uh, kako mi more fali! A i ti s njim - još više. Još više.
11.09.2003. u 8:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara