the first cut is the deepest

Kako napisati svoj prvi log?  Kako iskreno izraziti ono što misliš i osjećaš?  I da to netko čuje, doživi, osjeti, primijeti i shvati.  I da mi se moja riječ ne vrati bez odjeka i odgovora.  Da ne ode u prazan prostor. Da ne ostanem sama sa svojim mislima. 
Izgovorila bih lijepe stvari. Ružne stvari. Tužne stvari. Vesele. Smiješne. I one obične, svakodnevne. Hoće li ih tko pročitati? Primijetiti? Odgovoriti?
Ili ću samo otkliziti ekranom u statističko ništavilo? Kao kotačić u masi? Jedan log više. I nikom ništa.

Samo sipaj riječi. Uvijek ima onih koji će ih željeti podijeliti... Samo hrabro naprijed...

Misliš? Da bih trebala sipati sve ono što mislim, osjećam i što mi se događa?

ili tako, pisi sve, ili pisi samo ono na sto zelis cuti komentare, dobre, lose, besmislene, ali sigurno ce ih biti

Ma, s vremenom čovjek prestane pisati o osjećajima i počne pisati o glupostima. Ili skroz odustane od blogova :)

Hvala, Cosiceleste. Napisala bih da je grozno kad se slučajno nedjeljom probudiš u šest ujutro. I ne znaš što da počneš sa sobom.:)

forsaken, i gluposti vjerojatno moraju sadržavati malo duha. Ili da odmah odustanem?:)

Na to pitanje ne mogu dati odgovor :))

Rossita, nije teško pisati. Ni ozbiljno, ni gluposti. Malo gledam što pišu drugi. A da me barem netko počne zasipavati glupostima... Barem bih se nasmijala.:) I možda bih spontano počela pisati. Ali, sada još, kao da imam neku barijeru.

"i ništa te kao ne boli" znaš, neobična je stvar da kad ovako pustiš misao, ono što te gleda s ekrana je već otišlo od tebe... zato zezancija, kad pustiš nešto iz sebe za očekivati je svakojake reakcije čitatelja, ali to je dobro... objektivno, bedastoće odbaciš, ostalo pogledaš iskosa - nekad u bedastoće spremiš i ono što si sama pomislila, što se činilo smislenim u trenu.

Nešto me boli. O tome je teško govoriti. A znam se i šaliti. A što ako ispadnem glupa? Ako moja šala ne bude shvaćena ni prihvaćena? Kako se to iskosa pogleda na napisano?:)

Previše pitanja...samo piši, ne obraćaj pažnju na komentare.

hvala, WIll_E... Mislim da ću pokušati.:) Komentirala bih i druge. Ali me možda uopće ne bi primijetili.:)

e, tu si u krivu, pisac bloga primijeti SVAKI komentar :)))

mdaj, Cosi, ovo joj je prvi blog, pa nećemo joj odmah reći istinu ;)))))))))))))))))))

a nemrem si pomoci :)))prosvjetni radnik se skriva i cuci u svakom od nas :DDD

Cosi, nasmijala si me i to je stvarno dobro.:) Znači, biti ću primijećena.:)

WillE, koje su to istine što ih sakrivaš pred početnicima?:) I sa tako značajnim smješkom?:)

ma sam ti pisi.... kaj te briga... a bogme i komentiraj...takodjer kaj te briga... i onak i ovak kaj god napravis uvijek ce biti onih koji bi te... popljuckali il onih koji ce se sloziti sa tim sto si napisala :-)

Ja sam pokušala komentirati, pa ću vidjeti što će biti iz toga.:) A o ovom jutru i danu bih mogla napisati knjigu, ali tko bi je čitao?:)

Pišem pomalo.:) Ako počnem više, mogla bih se previše razvući po ekranu.:) Na sve četiri.:)

Ma samo udri iz sve snage... Komentari su krenuli, viš da ne boli...

Stvarno ne boli.:) Svi su jako ljubazni. Nisam to očekivala.:) Ovako prvi put. Iznenađena sam, ali na ugodan način.:)

zlocesti spavaju ili nisu na netu vikendom, nego s posla :))))

Ja sam suprotno mislila, da te na početku nitko ne primjećuje. Ili da te malo provociraju. A vidim da nije tako.:)

Cosi, mogu te tako zvati? Znači da imam sreće?:) Ako me u tjednu zločesti napadnu?:) Što znači naziv tvog nika?

tak me svi zovu, ili CC, kak god hoces zovi koga bilo samo da taj skuzi da se njemu/njoj (ajmo bit PC :DD) obracas, Cosi Celeste je naziv pjesme od Zucchera :))))

ma sto te briga sto te napadnu, uostalom, nema sanse da te istovremeno netko i ne brani :)))

CC.Postoje stvari, koje pulsiraju u meni, onako kao kad ti jako srce lupa ili ti kucka u vratnim žilama. Ali ih ne mogu izreći. Ni ozbiljno, ni kao šalu. To me guši. Možda pokušam, ako me netko bude branio.:))

to je svima tak, tu si anonimna, vozi, uostalom prosvrljaj malo po logovima, od prije, ne samo friskima, vidjet ces sto sve ljudi pisu

Malo sam pregledala. Ali nemam pravog kriterija. Ili da samo idem po redoslijedu logova. One koji su mi dali komentar, sam zabilježila u favourite logs. I pokušala uzvratiti komentar. To mi se čini kao dio opće kulture.:)

imala sam predosjecaj da si kulturna i pristojna, zato sam ti se javila na blog :)))

Hvala. Ali znam biti i nekulturna, vikati i posvađati se...:) i nervozna, i malo zločesta, kao i svatko ponekad, i ljuta, i od svega pomalo, jer nitko nije savršen.:) Kako se ti ljutiš ili svađaš, ako se svađaš?:)

samo malo smanji ocekivanja, i pozitivna i negativna i sve bu ok :)

uglavnom sam sarkasticna, ili ignoriram budalu, ne volim vikat, pa ni virtualno, a kad me neka nepravda raspali, rijetko, doduse, onda bi se raspravljala dok netko ne odustane, izmori se, obicno ne ja :))

Fini sarkazam ili ignoriranje su i moj način da iziđem na kraj sa neotesanima.:) Kada vičem, nažalost, to je često na moje najbliže, da me bolje čuju, i shvate što želim i osjećam. Ali znala sam vikati i na javnim mjestima (nemoj misliti da sam luda), kada netko očito radi nešto bezobrazno, ispred nosa ti zauzme parking, ili uđe kod liječnika preko reda, a ti čekaš dva sata...-:))

Hvala, pearl. Komentirala sam tamo, gdje mi je tema bila bliska ili nick simpatičan, i naravno, one koji su mene komentirali.:) Sanjati i "sanjati" za mene nije isto. Postoje ljudi koji samo "sanjaju" i nikad nisu ni budni ni prisutni. Meni je to skoro bolesno. Ali život bez zdravih, optimističnih, perspektivnih snova, nada i maštanja bio bi prazan i siv. Zato se slažem s tobom.:))