Dati dio sebe...

Kažu da svaki čovjek mora negdje imati svoj tračak nade koji ga vodi naprijed.Da istina je!
Ja sam tračak nade mom sinu.Kada je umoran, tužan ili bolestan uvijek dođe k meni da popravim sve te nepravde svijeta koje su pale na ta mala prsa junačka.Za njega sam svemoguća i sveznajuća u tom dječjem svijetu bajki.Uvijek dovoljno topla i nježna kada je tužan, odlučna i nepopustljiva u odgoju, čvrsta kada su problemi u pitanju.Taj tračak nade u meni od njega gradi  čovjeka dovoljno jakog da u svaki novi dan krene bez sraha i sa sigurnosti.
A gdje je skriven onaj moj tračak nade koji me održava, koji me ispunjava snagom majčinstva?U kojoj zraci sunca skriven, a tako nevidljiv?
Gdje je i u kome skriven  tračak nade koji mi daje vjeru u život nakon svega što sam prošla, vjeru da ću duga jutra usamljena ponovo dijeliti s nekim?
I kako god da mi dan započne, teško ili tužno taj tračak skriven negdje daleko daje mi snagu za dalje.

Očito da imaš dobru karmu, tj. imaš duha, a unutarnja snaga je vjera u sebe, kako kažu kod nas energija i radost se prenose s čovjeka na čovjeka.
Tko zna kamo ide ne može izgubiti cilj...

Duboko u Tebi ! Kad ga jednom pronađeš i osvjestiš,sve nepoznanice i izazovi će se
raspršiti u trenu,kao mjehurići od sapunice

eh djeca su naša budućnost.. zato malo nade spremi za sebe i njega.. drži se..