Šetnja...
Moj gradić ima najljepši park.Na samom početku velebno stoji dvorac.Dio je to gradića pun ljubavi, tajni, skrivenih sastanaka, mjesto prvih poljubaca i nježnih dodira, prvih zapaljenih cigareta, suza isplakanih zbog neuzvraćenih ljubavi.I kada smo sretni i zaljubljeni, ali i sjetni i tužni spas tražimo u miru tog parka koji uvijek pruža svoj zagrljaj.
Jučer poslije podne sa prijateljicom sam otišla u šetnju.Slušajući njenu priču i odgovarajući na svako njeno pitanje upadne mi u oko predivan prizor.Zelena pokošena livada prostirala se daleko, sve do dvorca.Visoko drveće , još uvijek zelenih krošnji sasvim diskretno, obojalo je po neki listić bojim jeseni.Na samom vrhu povjetarac je okrenuo listove i otkrio njihovu zelenkasto-bijelu stranu.Spoj zelenila i zlata, vedrog, plavog neba bez oblaka, probudilo je ono vječno dijete u meni.Poželjeh ju uzeti za ruku i veselo potrčati mekom tratinom.No, samo joj rekoh:"Pogledaj, zajesenilo je"!Do tada nije primjetila prirodu oko sebe.Stala je, pogledala i rekla:"Ja bih sada prošla i ništa od ove ljepote ne bih primjetila.Kako ti uspjeva zapaziti svaki sitnicu?""Pa jednostavno, sa srcem!"-odgovorih i nasmješih se.
15.09.2003. u 12:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Hej Mel, ja ne patim, samo tipkam...volim to...:))
Autor: Ericca_35 | 15.09.2003. u 12:17 | opcije
gledaj dalje,tko zna što ćeš još vidjeti!:)))
Autor: lonely35 | 15.09.2003. u 12:20 | opcije
Drago mi je da si sretan Mel.Hej Lon vidim teeeeeeeeeeeee ;)))
Autor: Ericca_35 | 15.09.2003. u 12:28 | opcije
" srce vidi ono što je očima nevidljivo " negdje je zapisano, i prekrasno je kad možemo gledati srcem, kad se opustimo i uživamo :) :) :) :) uživaj u svakom trenu :) :) :) :)
Autor: isyrider | 15.09.2003. u 15:23 | opcije
Povremeno sam odlazio u New York, provodeći sate u šetnji i promatranju tragedije prijelaza od usamljensoti do otupjelosti na licima svjetovnih ljudi. Kako su izgledali lišeni sreće, boreći se za puko preživljavanje u tim samotnim gudurama krutih shvaćanja!
Drugih sam dana tumarao veselijim okruženjima Washington Squara, gotovo u zanosu promatrajući majke s bebama, nasmijanu djecu kako se igraju na travnjacima, mlade ljude kako pjevaju i sviraju gitare pored fontana, njihanje stabala, vodoskoke kako slikovito pršte na sunčevu svjetlu. Sve se činilo ujedinjeno u jednoj simfoniji, mnogo života u jedan život, bezbrojni valići smijeha u jedan ocean radosti.
J. Donald Walters
Autor: mario4 | 15.09.2003. u 18:15 | opcije