Leskovački slijed

Nebeski slijed u Njegovom usudu...pitam se gledajući nejako tijelo na krevetu...kateter...uplašene okice,grčeviti stisak smežurane ruke mirisa zrele jabuke...mistika života na drugi način...pokušavam se prisjetiti naših roštilja u "Marinu" putem do mora,u "Kapetanovoj kući" i toga kako "za nju ne treba ništa naručivati" jer ona će šatro malo pojesti ...a da ne bi platila ....beskonačnih mlaćenja prazne slame o smislu života i odnosima,među ljudima...i kako ja ne kužim da me iskorištava....sorry... i ja sam tebe iskorištavao..da li je sudbina zapisana ili jednostavno primamo ono što posijemo....kroz nacrtanu putanju sa znakom x smještaju se svi naši prioriteti....želim kući....čvrsto me drži i jasnim,odriješitim glasom progovara...prijeloman trenutak u vječnosti kada padaju maske....hoćeš princezo...kažem...hoćeš....

29.09.2005. u 21:26   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

uvik ti je lipa priča. i tužna.

Autor: d-IVA   |   29.09.2005. u 21:43   |   opcije


Dodaj komentar