Postojanost
Postoji li nešto daleko...nešto iza..onkraj zvijezdanog sjaja iznad beskonačnosti svemira...nešto čvrsto...nešto što nas nadahnjuje kako nema kraja...kako je kraj čisto završetak jedne epohe,jednog vida života i prijelaz u drugi...čvrsto me prima ručicama....stid ga je da me poljubi ali kaže i ja tebe i kradom hrli prema kući vukući tjedni harač, poklone ... skrivečki...gubim li razum?U paralelnom tijeku misli ..... u paralenom tijeku odnosa dvoje odraslih ljudi stvari bi se trebale moći pojasniti,prizemljiti...
Za mene je san uvijek bio gubitak vremena....pluća koja se nadimaju do granice prskanja i život koji bježi,izmiče kroz prste u lelujavom ritmu... mjehurići boce kisika...isprekidan...hroptav drhtaj i glas...stepenice sa trećega kata doimaju se tako samotnima.....razmišljam o poljima maka, o trenutku kada se valovi povlače od obale spremajući se za završni nalet, trenutak kada se more povuklo do zadnje točke,kada je tom radnjom kao isisan sav zrak,i kao da do trenutka naleta mogu proći sati...iščekivanje...
I što nas pokreće...ljubav,osjećaj naklonosti,osjećaj obveze ili čisto sekundarni porivi?A....pokreće li nas strah?Demon prolaznosti, osjećaja manjkavosti,osjećaja manje vrijednosti....samo gađaj dušo... najbolje što znaš...ali najbolje...ne bi pristao ninašto drugo...volio bi ponekad ugasiti u glavi ovo veliko zvono,veliki upitnik početaka,sredina i krajeva priča, ..i volio bi da je drugačije...red posloženih karata crveno-crnih boja u prokletoj mogućnosti izbora...mora da postoji za mene...mora...
02.10.2005. u 20:46 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Pravi igrači dobivaju partije i sa loše dobivenim kartama...malo znanja...malo blefa...zrno sreće i velika muda...
Autor: dzony-by-good | 02.10.2005. u 20:50 | opcije
Slažem se s Dzonijem, treba imati petlje u životu i nešto pokušati, sreća prati hrabre, igraš s kartama koje dobiješ, nema pravde na početku partije...bitno je znati što se hoće od života i boriti se za to...jednostavno
Autor: mario4 | 02.10.2005. u 21:07 | opcije
žalim što je moja poezija spoj fikcije i istine...ali karte koje se spominju u tekstu ...mislio sam na tarot karte :))))))znate...ja nekada pričam (i pišem)tako da me samo moja mama razumije :))))))
Autor: flying71 | 02.10.2005. u 23:41 | opcije