prvi
dosta mi je svega. mobitela, poziva, ljudi, partnera, naplate, računa, nula promila, pa kako neko normalan može preživjeti u ovom svijetu? recite vi meni, pa jel normalno da razmišljaš samo o minusima, plaći, prvom, petom u mjesecu, inkasatorima, pa jel nema štogod jednostavnije... ima, kume moj , baciš mobitel, daš otkaz, otkažeš prijateljima, opališ pljusku životu, kupiš salaš, i gledaš jutro iznad rita... ih, a onda svizac život opet zamota tu čokoladu, probudiš se, a salaš osto u malom ritu tvojih snova. i, šta sad, ajmo iz početka. sve se svodi na što? recite vi....
05.10.2005. u 0:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar