Dug put kući
razmišljanje u astralnom tijelu tjeskobe....levitiranje u košnici glasova...boja...flashova...i tvoj lik na krevetu djeluje toplo, spokojno... nasmiješeno...razmišljam o smislu života i nepovratnom krateru usahlih duša...o trenutku tame...svijesnosti..i putu koji nas čeka...sve nas...
milujem ti kosu.....slatko snivaj anđele....volio sam naše rituale pijenja kave i vode...vode i kave i tjedne spiskove zaduženja jer je koprivit bio skup....nadam se da si pronašla put koji si tražila...krišom brišem suze... molim te da oprostiš...malene laži.....
tvoj dugi nos katkada mi je išao na nerve...ali priča o grofovskom podrijetlu je nenadjebiva...samo sjeta.... sjeta ...pitamo li se ikada koliko smo zavjeta prekršili...ovako ili onako...i da li ćemo dočekati iskupljenje.... i da li ćemo Ga u smrtnom času ugledati onoliko puta koliko smo ga iznevjerili....
i da li postoji išta kada se zastor spusti...ona vječita priča o dobru i zlu... a što je sa onom sivom pričom kojom se svi tješimo...ili propadamo u ništavilo...i imaju li pravo ljudi poput nas pitati o tome....samo kiša... kiša da spere našu tamu...našu tamnu stranu...opet čujem bol kako tutnji... ne boj se...držat ću te za ruku do samoga kraja...na putu za Špansko...
05.10.2005. u 23:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara