Dati dio sebe...

Charlize me potaknula na razmišljanje.Vjerujem da mnogi od vas nisu ostali ravnodušni na njen iskren i bolom protkan weblog.U tim riječima djelomično sam pronašla i sebe, a vjerujem i većina vas.
Vječna tema:ljubav!
Tipkamo skriveni iz svojih monitora, šaljemo poruke pune nade, topline...Netko se šali, netko je iskren i svatko na svoj način želi ostvariti svoju ljubav.Koliko hrabrosti ima svatko od nas tipkajući ovako skriven?Živeći virtualni život nadamo se bajkama u kojima je ljubav vjećna.Zamišljamo svoje idealne partnere i iz njihovih tekstova čitamo samo ono što nama odgovara.Netko se igra igrom riječi i zavede nekog.Po nekad se nađu dvije srodne duše i dogode se Iskrice.I koliko poruka i nadanja svakodnevnih?
A kada bi ovaj virtualni svijet zamjenili druženjem u živo, dogodilo bi se puno više stvarnih i iskrenih ljubavi.Ali kako priči ljudima koji su se tako sakrili u svoje ljušture, nabacili umjetne osmjehe i postali nedodirljivi?Promatrajući stvarni svijet stekneš dojam da smo svi sretni i zadovoljni, da svi imamo ljubav i sve što nam treba.
Koliko sati tipkanja, sms poruka, telefonskih razgovora, prevaljenih silnih kilometara da bi vidjeli osobu s kojom smo podijelili svoj tajni, skriveni svijet čežnje?A onda ili sreća ili razočaranje!
Volim virtualni svijet, čaroban je.Po nekad mašta ostvari sve moje skrivene želje i nadanja, ali ipak, radije bih živjela stvaran život.
Stoga svima koji će 7.10. doći u GAP želim puno Iskrica, pravih ljubavnih, a i onih prijateljskih.Pusa svima i vidimo se u GAP-u;))

često, zapravo stalno govorim da su prava upoznavanja moguća tek u RL. net je samo jedan jednostavan način za uspostaviti prvi kontakt. i mislim da su rijetkima duga dopisivanja donijela sreću i traženu ljubav.

virtualan svijet je samo uvjetno virtualan.. razlika je samo ... ( i to je ujedno i najveca frka) sto ti ovdje ljudi ulaze do srca kroz mozak a ne kroz oci..

a koliko je nas doživjelo razočarenje kad se je desio susret oči u oči? ma svi mi možemo pričati o duševnim vrijednostima, ali ipak smo vizualni tipovi i "onaj netko" nam mora sjesti kad ga vidimo, zajedno sa onim što je prije pisao... bez cjelokupnog dojma nema šanse za bilo što više.

Ne znam da li mi je drago, ustvari ne znam da li mi smije biti drago, jer nisam jedina, jer jos netko sa mnom dijeli misljenje. U svakom slucaju, zelim se zahvaliti ovim putem svima koji su me procitali, pa i onima koji me nisu razumijeli, hvala i onim nevjernima (prepoznat ce se pojedinci)...btw...ericca...mislis da bi sve bilo uzalud kad bi se usudili suprotno, totalno drugacije ili je za ostvarenje takve, prave, iskrene ljubavi, pocevsi preko zice pa sve do pravih, stvarnih dodira, potrebna kruna, moc, snaga, nekog super junaka?!?

charlize...... moja dobra prijateljica je prek neta upoznala svoju ljubav u kanadi i sad je tamo sretna..... ..... moja sogorica je za vrijeme studiranja u austriji naisla na svoju ljubav, naseg decka iz zagreba u svicarskoj, i sad su zajedno vec 3 godine...... dakle .. sve se moze.. sve zavisi od samo te dvije osobe.. i nista nije nepremostivo...

Charliz, mislim sa slava, moć i kruna nisu potrebni za ljubav.Kod mene je iskrenost jako važna, a i ono što netko nosi u duši.Ipak, svi smo mi i dalje vizuelni tipovi, dijelim Tanjino mišljenje!I svi živimo za ...naravno...ljubav;))

Vragec i ja znam neke koji su se upoznali preko neta i sada žive sretni.Znam da je moguće i nikada nisam rekla da nije, samo jako je rijetko...želim svima sreću od srca, pa makar i sa super herojima;))

vragec, da, istina, sve se moze zbog ljubavi, sve uradit zbog ljubavi, boriti se zbog ljubavi...slazem se...sad nazires ono "ali", da, u mom slucaju, u mojoj prici, definitivno postoji ali...:(...:) evo jedan smjesak nade:))...

.........ALI...... su samo izgovori za nasu nesposobnost .. neimanje petlje... i strahove...... zbog kojih si nekad ne zelimo priznati osjecaje koje prema nekome imamo...jer su prejaki, jer traze previse zrtve, zbog neizvjesnog ishoda, jer nismo navikli, jer smo se ushushkali u poznatu atmosferu i bojimo se onog nepoznatog u sebi .. u njoj/njemu... ... uh filozofiram,, time is right to stop. :-)

To ali...dogodi se i onog trena kada upoznamo nekog tko je ostvarenje naših želja, ali i onaj s kojim živimo nije loš, ima svoje kvalitete zbog kojih nije vrijedno rušiti taj svijet.Ja nemam takav slučaj, ali znam da ima jako puno ovdje takvih.I zato je to ali...toliko teško, a istovremeno i odlučno.

Osjećam se prozvana...I zato je to...prvo bilo razočarenje a sad sreća...i tebi pusa :)))

E baš mi je drago "zato", uživaj, pusa i tebi ;))

Živim dva života.I stvaran i virtualan.Meni ok tako.Mislim da je to dobitna kombinacija.Od oba svijeta uzeti najbolje,ako se ikako može.

Za neke stvari u životu treba imati petlju, ako volimo i prihvaćamo sebe, nećemo se bojati da će nas drugi preoštro ili pogrešno suditi, ponašamo se normalno i prirodno, idemo životu u susret s optimizmom. Istinski duhovna osoba posjeduje zdrav razum, energiju, prihvaća sve što joj donosi život. Nije problem što nas ne vole dovoljno drugi, već što ne volimo dovoljno sebe, zato stvorimo sebi mir i pokušajmo najprije malo sebe zavoljeti.

Ovo je vječna tema - ljubav, pa evo još jedan komentar dok mi je još na jeziku. Većina ljudi napušta ovaj svijet nezadovoljna srca, jer je svjetovna ljubav nesavršena, jer je malo duhovnih osoba koje mogu voljeti nesebično...treba ipak gledati ono duhovno u čovjeku, a vizelno kažu nije lijepo ono što je lijepo nego što je srcu drago...
"Stari Grci su za osobe koje su nestale u valovima, koje su rastrgale divlje zvijeri itd. dizali prazne grobnice, jer tijelo je vatra, voda i prah, a duša je alfa i omega, njoj treba podići spomenik."

Hm...stvaran svijet je neiskren - što se tek događa u virtualnom gdje svi mi imamo želje i dajemo se u potragu za srodnim.
Često mislim o danu kada neću biti u tom svijetu - nego u stvarnom - sretan!

Bravo Ericca. Do GAP-a - Pozdrav