KAD VRIJESAK ŠUMSKI CVJETA...KUTAK ZA POEZIJU I CVIJEĆE....

Ti si poput divlje oluje,
što negdje iskaliti se mora,
nose te podvodne struje,
do tajnih, sakrivenih dvora.
 
U tebi previre nemir,
ti ne mariš za spokoj, milinu,
za tebe premalen je svemir,
ti hoćeš samo u visinu, daljinu.
 
Ništa te neće zadržati,
kad zacrtaš svoju opasnu stazu,
ja čekam, šutim; koliko ćeš izdržati,
dok ne potražiš moju mirnu oazu.
 
Tu je tvoj ležaj od mekog pijeska,
nad kojim buja paprat i mahovina,
i vjetar raznosi latice vrijeska,
i šumi šuma, i zbori tišina.
 
Tu je izvor, i rijeka, i delta k njoj,
kao lepeza, što tirkiznim promatra okom,
kada ćeš k meni, i u dom svoj,umoran stići,
i kojim ćeš doploviti tokom...
(JANAKI)

hehehehe...a u ovoj prepoznajem svog muža....:-)))))

Ja prepoznajem-budućeg..he he

heh, zabranjena, a zar nisi moj espresso...) pročitala u prošlom logu...?:)) mnogokojeg muža se u ovom može prepoznati...pitanje je...da li mu vrijedi pripremati ležaj od vrijeska, i mahovine i meke zelene paprati...:))))

Mislim da vrijedi.Ako on to cijeni...Ali,znaš nas žene...:)

čijeg budućeg, neidenti, ne stigoh pitat'...?

Bome,MOG :))))))

Nema ovdje hrane, a ja i umoran i gladan. Bla, idem spavati.

Fors,voš pite krompiruše??:)

za ponekog se isplati...:) moram priznati, da nisam ovo pisala toliko iz svog iskustva, koliko iz jedne receptivne ženske dubine...:)) zapravo inspirirala me pjesma Gabi Novak...zvana Penelopa...:)

Pa,lijepa je..Hvala ti što si nam je poklonila :)

fors, vječno gledan...eeeh, bikec moj...:)) evo ti najprije ležaj od paprati i jastuk od mahovine...:)) onda uključimo modernu plinsku bombicu...pa slijedi..što ti se papa?...:))

sviđa mi se ovo odlučno..MOG!!..:))

eeeh, jesam li poklonila??:)) pišem sebi na upozorenje...stala sam već jednom na ludi kamen, što se veli, i zatreskala se preko glave...:)) i ostala udovica... ako nije pisano nekom budućem, onda je sigurno bivšem suprugu u spomen...

Neka bude i TVOM budućem,mala..Mislim da bi "onaj koji je otišao" vidio te,rado,sretnu i ispunjenu....Čudna je ova Iskrica..Nekada sam je se bojala..No,nigdje toliko dobrih ljudi,kao ovdje...

e sad.....ja znam da mu je ležaj uvijek spreman...mora biti,tako sam to kao obećala....-))))
E sad..od čega...prije trnja nekakovog :-)))

Lahka vam noćica svi vi dragi ljudi...snivajte lijepe snove...odoh ja pripremit ležaj ...hehehehe

mislim da je to strah od sebe samog...ljudi u biti regiraju onako kako se postaviš...:))

noćko, z, a ležaj, nemoj baš odmah od trnja, to možeš i kasnije...za koju godinicu...:))

hi, kamala, sve to možeš shvatiti i metaforički, zar ne?...:) nije mir u luci, već u čovjeku i njegovom srcu, i nije nužno nemirniji onaj koji putuje...:)) uostalom, u pjesmi je sve dozvoljeno...:) zbog rime...:))