Ni barka bez vode ne može da plovi
Da se poslužim tvojim riječima...
Da, "bilo bi lijepo osjetiti tvoje poljupce (svakodnevno)...linijom uha, brade, KUTOVA USANA (jer ti su mi bili najslađi i najdraži)...silovito, pa nježno...nježnije...usnama, jezikom dotaknuti vrat, grudi...ispreplesti tijela i čekati dolazak plime..."
Svako jutro bi učinili rascvjetanim, svaki dan sunčanim i nasmijanim, a nemirne noći bi pretvorili u rasplesane snove jave, u grmljavinu i spokoj, u snagu i mir...
Nadala sam se, mislila, htjela...da mi budeš radost u životu, bajka u tisuću nastavaka...moj najdraži osmijeh...željela da mi život miriše na tebe, da mi slatki nemir s tobom, unese mir u svim lutanjima mojim...
Ali...kao što netko reče...koraci u glavi su predugi za ono što se vidi s mjesta na kojem stojim...
Ni barka bez vode ne može da plovi...
16.10.2005. u 10:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
jasno da je tako. dobra je strana sto razloge za manjak vode kadgot ljudi mogu naci u sebi, ne u drugom. / a koraci u glavi, da, katkad ni ne vidis stajaliste dok gledas samo kamo bi zakoraknuo. priznajem i to.
Autor: prilagodjen | 16.10.2005. u 10:41 | opcije