THAT'S ALL, FOLKS...

Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u životu ponavljaju...
Zatiče se često u situacijama sa kakvima se već suočavao... 
"To sam već prošao", žali se svom srcu.
"Doista, prošao si", odvraća mu srce.
"Ali nisi nadišao."
On zapada u malodušje, misleći da uopće nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teškoće.
Na kraju Ratnik shvati da ponovljena iskustva imaju jednu jedinu svrhu...
naučiti ga onome... sto još do sada nije želio... ili ne želi naučiti... :)
 

...strašna knjižica, pročitao sam je odjednom, u dahu, ...jer Ratnik Svjetlosti nikad neće prihvatiti neprihvatljivo...

daki, ja se toga prisjećam često...jer život često donosi ponovljene situacije...naoko iste...:))

sagittari, ja ti Coelha uopće ne čitam, dosadan mi je...a ovaj citat je ionako ukraden iz starih svetih spisa...i po tome je univerzalan...:)) a prisvojit' ga onda može bilo tko, ili možda ipak... samo onaj, koji ga razumije??:))

Coelho, kako rekoh, ja coelha ne čitam, dovoljno mi bilo samo prelistat' par njegovih djela, pa mi bilo jasno, da mi je odavno sve to jasno...ipak, on je pisao o stvarima koje su vrijedne pažnje, mada ih je uzimao iz daleko starijih izvora...:))

A čemu ono služi brisanje tuđih komentara? :)))))

Coelho, rugaš se svom idealu ili idolu...zašto i čemu?? zar si ga nadišao???:))

lupus, točno tako je...:)) mi smo vječiti ponavljači...:) ipak, i upravo zato, jednom, kad naučimo nešto, naučimo temeljito...:))

nije da ja ne volim Coelha, to je stvar osobnog ukusa, i nekako mi ti pisci novolatinske kulture ne pašu...mada su njihove poruke zanimljive...:) nego, sve i previše literature imam na ogled svaki dan...pa je onda pogled na nešto "popularno" malo drukčiji...:)

indi, sjenke nas muče dok su ispred nas, kad su iza nas, i tako ih ili ne vidimo, ili smo ih prevazišli...:))

daki, za mene je definitivno tako..i to je moje iskustvo...:) morala sam milijun puta proći neke stvari, dok mi se nisu zgadile do te mjere, da ih više apsolutno nikako nisam bila u stanju ponoviti...:)) da ne bi bilo dosadno, dolaze nove i nove lekcije iz drugih područja...:))

Coelho, ja ne znam kad sam zadnji put stigla samo prelistat' Gloriju...:)) na ogled mi svaki dan dolazi hrpa stručne i enciklopedijske literature, kao i publicistike, stručnih časopisa...da mi se vrti u glavi...:))

ljepotomisli, ti ćeš bolje nego ja znati čemu služi brisanje komentara...ciljaš na moj jedan predzadnji, obrisani log???:) a meni nije jasno kako ti sa 97 komenta dospje na 67 ???...:)) imal' neko zanimljivo objašnjenje?

lupus, zašto misliš da postajemo zombiji, kad nešto naučimo??? ja mislim, da to postajemo kad nikako ne možemo naučito ono što se ponavlja...:)

...dobra osoba ne može postati "gad" i sastavni dio njezinog života je da prima udarce. Kad i vrati istom mjerom onda ju izjeda grizodušje. Treba znati naučiti živjeti s tim jer karakter može evoluirati ali se ne može promijeniti...

Coelho, ako sam intelektualka, to je igra slučaja, mog'o mi je Bog i ljepšu sudbinu dodijelit'...:)))) nego, kad sam imala tri godine, moja mama kupila pisanku, čitanku, slagaljku za riječi, risanku, kajdanku...hehehe...lude su tu mame u ljubavi do nas...:)) i tako ja počela pisat, čitat, šarat, risat... i evo, kud me to dovelo...:))))

indi, zašto ponovo citiraš??:) izrazi svoje mišljenje...:)

sagittari, dugo mi je trebalo da naučim, ne okretati u dobroti i drugi obraz za još jedan šamar...:) mi smo ljudi, ne anđeli, ne demoni...:) naš odgovor mora biti primjeren situaciji...nekad moramo vratiti udarac, da ih ne dobijemo suviše...priglupa dobrota stvara jednako štete kao i biti gad...:)

daki, doslovno tako je..dok ti se apsolutno ne zgadi...dok ti se ne počne povraćat na samu ideju, da bi ti se nešto ponovilo...nažalost, tako je...:) da bi bilo tako, puno pljuski sudbine treba podnijet', dok te ne slome u tvrdom nastojanju da radiš po svom...

Coelho, sad si na Bukowskog prešalt'o, pa do kad će trajati taj ideal??:) izbor ti je pre-klasičan, pa to smo svi već prežvakali...:)) btw, ja nikad nisam željela biti intelektualka, a ni sad zapravo ne želim...:))

...hm,da..malo ekstreman komentar, ali mislim da vratiti istom mjerom i nije nešto što bi izazvalo zadovoljštinu, skloniji sam razmišljanju da takve treba maknuti od sebe nemilosrdno i bez popravnog, ...prepirem se samo kad mi je stalo...

indi, odlično je to promišljanje...logika ili intuicija???:) nema pravila, kako-kad...:) ponekad brza, instiktivna reakcija mora temeljiti na intuiciji, ili naprotiv, neka, koja je dugo promišljana, a intuicija uvijek daje isti odgovor...:) logika nam je nužna za stvari koje u sebi već nose neko matematički pravilno rješenje, a mi samo nadodajemo kockicu na pravo mjesto, u mozaik...:))

sagittari, kako ja vidim, vratiti udarac nema veze sa zadovoljštinom, nego sa nužnom samoobranom...:)) samo neki svetac može se obraniti dobrotom, mi ostali moramo ponekad i primati i vraćati i udarce i poljupce, da tako kažem...:))) ipak, ne otići u ekstrem, i povrijediti nekog preko mjere, jer, prvo, ne znaš što je tu osobu nagnalo da pljuska oko sebe, drugo, ne znaš, bi li se tebi moglo jednom desiti nešto takvo...:)

Coelho, misliš da nas nema puno, koji smo na svoj način zaostali u razvoju???:)) mene su učinili starmalom sa 3 godine i oduzeli mi mnoge ljepote bezbrižnog djetinjstva...npr. tek sa 36. sam naučila rolat'...:)))) ipak, mi zaostali u nečem, napredniji smo opet u nečem drugom...:)) ako si čitao Hessea, svatko od nas crta svoj portret, jedan počne od noge, drugi od glave, i nitko ne može drugoga suditi, niti vidjeti rezultat nečijeg portreta do samog kraja...:))

...nužna samoobrana je filter, napravljen temeljem nekakvih iskustava u životu, kroz koji puštaš ljude k sebi. Ako na gadost reagiraš gadošću koja je u suprotnosti sa tvojim karakterom i životnim principima, nije moguće da te to učini stetnom i zadovoljnom. Kao što kaže kolega, uzmeš olovku, podvučeš crtu i eventualno razmišljaš kako je prošao filter...

dakica, svi smo mi uspavani genijalci...probudit se treba...:)) a ti mi ode spančkat...:)) however, nice dreams...:)

sagittari, zaista, filter je prava riječ...:) vratiti udarac ili ne? mi ćemo filtrirati to kroz svoje iskustvo i spoznaju, i postupati najbolje kako možemo...:) jer ono što mene boli, drugog nasmijava, ono što je meni smiješno, drugog u dno duše pogađa...zato, doista, procjena je individualna...i, ne treba zaboraviti...posljedice isto tako....:))

...na ovome svijetu ima jako puno dobrih ljudi i jako malo loših ljudi. Stoga mislim da pretjeranoj gorčini nema mjesta i da su i razočaranja sastavni dio života. Ne treba ih podcijeniti ali im ne treba pridavati i preveliki značaj jer to ne zaslužuju, to bi bila klopka...

...provjera i verifikacija je jedino ujutro pred špiglom, ako je čovjek zadovoljan sa onim što vidi onda je sve ok. Zahvaljujem na druženju i crtici na mom blogu, lijepo sanjajte, lahka Vam noć...

indi, arhitektura je prekrasna stvar, ali tamo gdje su raskošni uvjeti za nju...ili, naprotiv, kako ti o Japanu pišeš, gdje raskoši nema, već je u pitanju nužnost...originalan arhitekt će znati iz ničega izvući optimum:)) kod nas, nažalost...mislim, da smo grozno razmaženi, i zapravo imamo previše naravnih blagodati, koje uopće ne znamo iskoristiti...:))

hey, ja bi malo na svoj log...i briga me za pomak vremena...