...ponekad...
Ponekad poželim... da dan promijeni boje... da zaboravim sve što znam... da srušim brane... da jezera postanu rijeke... miris čistoće, miris djetinjstva... da koraci postanu meki...da postoji sve što ne postoji... da stane sve što kreće se... da je osmjeh sve što oko zapaža...
10.11.2005. u 18:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
da, naiđe to ponekad.
Autor: krokodajl_shuz | 10.11.2005. u 18:31 | opcije
Bit će ... jednog dana ...
Autor: pijesak | 14.11.2005. u 11:25 | opcije
da se probudim ujutro i znam da je to taj dan...da zrak miriše mirisom cvjetova moga vrta...da nema misli...da nema želja...samo osmjeh i spoznaja...da sreća boravi na mojim usnama...da zastane vrijeme i pričeka trenutak...da je osmjeh sve što oko zapaža...
Autor: waldo | 14.11.2005. u 20:14 | opcije