NJEŽNOST

sam osijetila veliku potrebu za nježnošću....ni sama nisam bila svijesna koliko mi je to potrebno....koliko sam toga željna....i koliko isto toga mogu neograničeno dati....akumulirano godinama u meni.....čuči i čeka.....onog pravog.....

ili krivog...

ne vjerujem da se takva nježnost može dati krivome.....

moze, samo mora biti pravi trenutak.

možda, ali i dalje odbijam tu pomisao....jer senzibilni ljudi prepoznaju onoga kome ta nježnost treba....postoji uvertira svemu tome.....kada se prepoznate....

ah dada... a ja mislil da sam ja naivan.

kada si puna strahova i predrasuda, teško je osijetiti ono nešto jako duboko u sebi.....ono najčišće i nevino....probaj jednom.....možda se ugodno iznenadiš....

probal sam vec vise puta i bil sam razocaran. zadnji put jucer.

ne razumijem kako si se razočarao....žao mi je ako jesi......

da, ali to se ne daje bilo kome vern........definitivno ne bilo kome!!!

nema veze, nisam ja bas neki ekspert za te stvari.

uopće nije bitno jesi li ekspert ili ne.....bitno je znati zaroniti duboko u sebe.....i pronaći taj dio.....i osmijehnuti se ponosan šta ga imaš.....u ovo današnje vrijeme kada zaboravljamo na prave vrijednosti.....

wildroze4u...enough!

why?

a morala si pogledati profil...zene..radoznale ;)

haha, a i dobila sam potvrdu sumnje.....da si jako mlad i da ti je ovo sve jako zamorno i smiješno, jel tako?

prave vrijednosti vise nisu prave.

nije istina.....možda sam nepopravljivi romantik, ali i dalje vjerujem u sve dobro u ljudima.....

Jako poznat osjecaj!

kao što zaključili smo...
dok pravi ne naleti
heh, bit će bit će
držim fige

zajebani....hvala ti.....jer znam da mi to želiš iz srca....a to su najbolje želje.... :)))

ah..
ne mogu a da se ne nadovežem na ove divne rečenice
jednostavno su me očarale...ali valjda zato što ja neznam tako nešto lijepo napisati
i samo zato jer sam se pronašao u njima
KRATAK WEBlog ali jako moćan i dira u dušu i srce
Toliko od mene
Osjećam se čudno pošto prvi puta pišem nešto-nekome u WEBlog...vjerovala ili ne
pusa GAZDARICI ovog VEBloga

... a pravi će doći...
samo ga moraš prepoznati...a onda... tko sretniji od tebe :)))

eh, da....prepoznati ga.....ali hoće li on mene isto prepoznati??.....

ne postoji"onaj pravi",a istovremeno možda ima i više"pravih"...zapravo su"pravi"trenuci u kojima dajemo i primamo nježnost,ne smiju čučati,nego širiti se našim životom!

ah, kako je to samo lako reći......ipak....onaj tko može dobiti tu neograničenu nježnost od mene....za mene je onaj pravi.......

a je li je itko dobio do sada?meni se čini da je to utopija,prava može(i mora)biti osoba sa kojom možeš podijeliti nešto lijepo,makar i ne trajalo"vječno"...jer,svakim takvim trenutkom si puniji,a život je sve kraći,on ne čeka"pravog"...time ne želim reći da si ti u krivu,naprotiv...možda baš ti razmišljaš dobro...

nisam mislila da mora trajati vječno kada sam spomenula onog pravog......ne mora.....jer ako je to to, onda vrijeme gubi dimenziju koja je nama znana.....i nije bitno da li je mesec dana ili pet godina......

i nije utopija....nego iskrena predaja jedno drugome.....i da, već sam to dala i dobila......i ostala je predivna uspomena.....

da cekanje je teskoa kad nadjes onda tesko tu osobu zadrzis..

ma i nije poanta zdržati ga......nego da on sam želi ostati....tu je ljepota prepoznavanja.....kada se ne želite razdvojiti....

a cuj ja sam przivio kalvariju mog zivota morao sam trpiti jer djeca terbaju mamua sada kad znaju sto zele otisla je bez pozdrava ,znas tata nije nista majka je sve djetetu jer ti par spermija mozes dobiti bilo gdje a djete roditi i dojiti to zna samo majka..a sad su oni punoljetni i razumiju me a nova ljubav mozda nadem ali zelim uvjek biti iskren..sorry

mislim da smo skrenuli sa teme,.....ali dijete treba i oca i majku......ali to moraju biti ljudi, a ne budale.....sorry na mojoj iskrenosti.....

mislim da je to vrlo individualno, što je nekome pravo, ili tko je nekome pravi ili prava...
sretnicima se to može dogoditi i više puta u životu, a nesretnicima možda nikad... nepravedno, ali istinito...

vidim da su ljudi tu zaboravili ono osnovno....a to je osijećati.......bez puno razmišljanja.....samo osijećati sebe i svoje želje...... :))

vjerovatno nisu zaboravili osjećati,ali su počeli previše stvari stavljati ispred osjećaja na svojoj ljestvici...previše kalkulacija,opreza,strahova,razmišljanja!rijetki se ne plaše prepustiti se,pa...kud te odvede!volim se prepustiti,udisati život punim plućima,naravno,ne ostavljajući žrtve za sobom!možda sam samoljubiv,ali volim kad me se ljudi koje sam bar na trenutak volio sjećaju sa osmijehom! :-)))čuvaj te osjećaje i ta shvatanja,Wildrose,dragocjena su! :-))

Mislim da je život prekratak ze čekanje. Akcija i samo akcija bez predrasuda, hrabro i beskompromisno, korak po korak u osvajanje vremena i prostora. Uspjeh ne dolazi na zatvorena vrata i ne kuca na njih. Otvori sva vrata životu i život će te nagraditi.

????????????????