iza sedam gora i sedam mora...

nije bio siguran koliko je ležao tako. mora da je zadrijemao, jer kad je ponovo došao k sebi bio je već debelo dan. ustao je iz kreveta, otvorio širom prozor i doboko udahnuo. "tvoje golo tijelo, bez ljubavi, noću postaje oružje u mojim rukama, ili moje srce, danju, u tvojim očima, " pomisli, okrene golu rit (mjesec) zagrebačkom danu (sunce) i dohvati cigaretu s njezinog noćnog ormarića.

ostavila mu je svoje cigarete, ili ih je zaboravila? stalo joj je, ili nije?

"odakle sad to?", "nećeš valjda u tom perverzno neprimjetnom detalju vidjeti nešto bitno? tupane!" strese glavom kao da je htio da mu se ta misao nekako iskotrlja van. "vrag je u detaljima!" pomisli i počne skupljati sluzave, zgužvane i nepitke krhotine sinoćnjeg sudara. naravno da mu "vrag" nije dao mira...

sa njezinog jastuka uzeo je vizitku s telefonskim brojem i stavio ju u lijevi džep od košulje.

još je jednom pogledao kroz prozor, pa na krevet ("bila je tu?"), pokupio vrećicu sa smećem i izašao. kad je prolazio pokraj recepcije pomisli "kakvu li je facu složio recepcioner kad je ona jutros prošla tuda? da mi je to bilo vidjeti." i tada, prvi put osjeti bliskost, neku nježnu povezanost s osobom s kojom je proveo godine i jednu noć.

vani ga je dočekao vruć asfalt i buka užurbanog subotnjeg prijepodneva.

krenuo je prema doma, pješice. kad je već prošao jednu tramvajsku stanicu sjeti se da je sinoć došao autom. "nema povratka! idemo dalje", ali prije nego je krenuo izvadi iz džepa njezin broj i pročita u sebi, pređe palcem preko njega i vrati papirić natrag. zastao je i čitao brojke još najmanje pet puta, kod skoro svake stanice, potpuno nesvjestan komične gužve zakašnjelih turista i preranih povratnika s egzotičnih ljetovanja čiji su se blijedo-prozirni i crveno-napeti obrazi gurali prema što boljem stolu za kavu na "špici".

sav mokar, zadihan od hoda po ljetnoj žegi, jedva je dočekao hlad.

još bi ga, svaki put kad bi nakon duljeg izbivanja otvorio ulazna vrata, iznenadio pogled na novi stan. živio je godinama u staroj obiteljskoj kući, u stanu na katu, sa vrijednim, ali pohabanim namještajem i požutjelom obiteljskom srebrninom. kad su mu roditelji umrli, nestala je atmosfera derutnog dvorca i ostala samo njemu poznata patina koju nije imao hrabrosti ukloniti pastom za zube i krpom za prašinu. u novom stanu smjestio je nekoliko najdražih komada, a ostalo pohranio u garaži da čeka bolja vremena, priliku za restauraciju i ponovno izlaganje. "možda bih i sebe rebao pospremiti u tu garažu" nekoliko puta mu je palo na pamet. grizla ga je savjest što je srušio staru kuću. nije ona bila kriva što si on želi novi život, ne cijeli, samo da ostatak ovovg bude iz nekog drugog filma.

"love, love will tear us a'part, again" – prava stvar u pravo vrijeme. sad je mogao početi kuhati ručak.

dobro ovo )

:)

hvala, sad još samo malo pa ću se umuslit (sa umlautom)...

sjetno i usporeno, još koji blog i žene su definitivno pale. ka oni anđeli.

imam ideju i kamo dalje, samo da žene ne zadrijemaju usput...

a joj. ubi me ak je ovo amater. umislio se ili ne, ovo je ko suza čisto. ima i tipfeler da me razuvjeri da je kopipejst ;) javi kad izađe u tisku, upravo si prodao prvi primjerak.

pike>pa ak se slažeš, možemo osnovati "iskrica publishing" i objaviti gomilu toga...
btw, totalni amater! da pače, prvi pokušaj, ali to je onda vjerojatno i početnička sreća.

aj ček da nahuškam neke koji se time bave da dođu pročitat. možda sam zbog nečeg presubjektivan...

čitao ja i tvoj blog... ne sve, ali dovoljno. TS je za Thomas Stearns?
anyhow, tvoje je puuuno bliže duhu vremena, ja sam nepopravljivo zapeo u vremenu svojih baka i djedova.

ma, gle vas dvojicu?! a da se nađete jednostavno na kavi i ugodno pročavrljate? pajki, nemoj samo dogovarati srijedu popodne, tad imam ja tretman ;)

d-iva> teško ću ja svoju nematerijalnu, zmišljenu rit dofurat na neku kavu. have no fear za srijedu, pike je potpuno na raspolaganju (bar kaj se mene tiče).
pike> ja sam ti u poslu u kojem struka uvjek ima kaj za reći, al ju niko ne sluša... ak je ovo što sam napisao neko čuo (bilo da se bavi time ili ne) meni je to super.

još kad bi neko malo konstruktivno ovo iskritizirao, pa da popravim što nevalja...

hm, ma ne bih baš rekao da sam nešto u trendu s tim kaj pišem, a i ne pišem tako, dijelom pišem s drugačijom motivacijom, lol... TS su moji inicijali, no da, volim Eliota. meni je ovo baš zato fascinantno što je riječ o glatkoj klasičnoj naraciji, fino uravnoteženoj, nepretencioznoj... riječ je o... romanu? Ne mogu još steći neki filing za sadržaj, no stil mi je odličan, to me oduševilo. Disciplinirano, bez brzanja, opušteno. Diva, ne moraš svud ognjem i mačem braniti svoj termin, upisana si za cijelo poslijepodne...;DD

nisam ni mislio, pajk, da ti motivacija dolazi iz neke želje da budeš u "trendu", bože sačuvaj. samo, kad čitam što si napisao nemam dileme iz kojeg vremena dolaziš, a mislim i da je to ok! čovjek je siguran da je budan kad te čita. uostalom, duh ovog vremena neće biti u trendu tako skoro.
a ovo sam počeo pisati nakon jedne diskusije o snovima i stvarnosti tu na iskrici, pa odlučio zapisati jedan san, pa mi se svidio, pa sam nastavio. sad imam neki dojam o strukturi cijele stvari, biti će kao neka ciklička kratka priča. nemam još hrabrosti (a nažalost ni vremena) pogledati romanu u oči. možda jednog dana... i hvala ti na komplimentima za stil.

svidja mi se, vrlo, sva tri nanizana dijela price. moj naklon;)