iza sedam gora i sedam mora...

bila je budna skoro cijelu noć. gledala ga kako spava, slušala kako diše. nije se pomaknuo. kao da je san koji je sanjao bio negdje u bestežinskom stanju gdje je svaki pokret i tako suvišan. u mraku je zapalila cigaretu i gledala crveni žar kako lagano drhti među njenim prstima. "mogla bi ga tim užarenim vrhom probuditi", pomisli. gotovo se glasno nasmijala na tu ideju i umjesto toga poželi ga zagrliti s obje ruke, čvrsto, da mu polomi kosti. poželi ga poljubiti dugim cjelovom, ispuniti mu usta, ugušiti ga. vratiti mu okrutnom nježnošću njegovu. svirepost noćašnjeg poigravanja, tako dugo sanjana osveta, bila je ravna samo dobroti za koju je znala da postoji u njegovom srcu. i svejedno nije to mogla izdržati. nada da će se probuditi, predomisliti, razumjeti ju kao onda kad su se posvadili u Milanu, kad je plačući zaspala pod perinom, a on je probudio poljubcima i nastavio ljubiti do jutra, kopnila je sa svakim njegovim spokojnim udisajem.

iscrpljena, zaspala je na kratko.

probudila ju je ruka koju je nesvjesno položio na njen trbuh. od trenutka kada se iskrala iz kreveta i počela spremati, do izlaska iz sobe nije bila svjasna ni sebe, ni njega, niti mržnje. jedini bljesak doživjela je gledajući kroz prozor izlazeće sunce i ugledavši njegove oči u staklu.

mračni hodnik, još uvijek osvjetljen samo žutom noćnom rasvjetom, na sedmom (sedmo nebo, sedmi pečat, sedam smrtnih grijeha, sedam...) katu hotela bio je potpuno u skladu s tjeskobom koju je osjećala i u savršenom kontrastu sa suncem okupanom sobom iz koje je otišla. komprimiranje prostora i svjetla u tom dugom i uskom prostoru nalik napravama za temeljna istraživanja fizičara, svelo je sunčanu loptu u malu pulsirajuću grudicu. grudicu poput onih uredno sprešanih lupinki koje zmije ispljunu nakon što progutaju jaje i zdrobe ga u utrobi.

a jedna gudica upravo se formirala u njenom grlu.

brzim je korakom pobjegla van. do auta koraci su se pretvorili u trčanje. mahnito je tražila ključeve po džepovima, otvorila vrata, sjela i zatvorila oči. trebalo joj je nekoliko minuta da se smiri dovoljno kako bi mogla voziti. pomisli zapaliti cigaretu, ali se sjeti da mu ih je ostavila gore. uvijek ga je hvatala panika kad bi ostao bez. umjesto cigarete, iz pretinca, uzme fisherman's friend, okrene retrovizor, pregleda šminku na licu i vrati retrovizor natrag. nesnosno jak okus bombončića sputavao joj je misli.

upalila je auto i krenula, ne baš sasvim sigurna kojim putem.

kad je stigla kući pritisak u grudima i bubnjanje u ušima je popuštalo. tiho, na prstima, ušla je u stan i kroz odškrinuta vrata dječje sobe ugledala dva najslađa bića. svijet u kojem je živjela polako je ponovno dobivao obrise. presvukla se u "kućno", trenirku, pamučni t-shirt i frotiraste šlape, i otišla u kuhinju. mirno izvadila potrebne sastojke i posuđe i počela mijesiti tijesto za muffine.

ko je čuvao dicu dok je ona lajkala?

pa muž, valjda. kaj je to tako nezamislivo?

AHA!!!!!
tako dakle.
onda ok.glavno da su klinci zbrinuti.
mislim, priča je super, sviđa me.
naravno da nije nezamislivo,naravno da ne

ms> and wait till you read the rest...
it's not all that blue and bad.

unutarnja borba strasti i kontrole, najs, nije loše, samo ritam mi se malo gubi u detaljnim opisima okoline,a ovo u zagradama sa sedam, ne treba objašnjavat, to mi moramo uočit, oke je :)

b_d> to je samo dio priče... ritam cijele je zbilja spor, a za sedam se slažem, bilo je u rukopisu i učinilo mi se da paše...

ms> to ti je kao i one zagrade (mjesec i sunce), bilješka da znam što sam mislio pritom. ritam ću kontrolirati kad bude gotovo, za sad je grubo formiran prvi sloj u pojedinim postovima...

imam ja još kaj za učiti o pisanju, ima dana...

baš si mislim kak je nekak fest filmično, baš za scenarij...

volim kada netko piše tako fino, da si sve mogu zamisliti i gotovo osjetiti...evo, sad sam još dobila i neodoljivu želju za muffinima... :))

"bila je budna skoro cijelu noć"...eto, story of my life...odma mi se svidjelo... ;D ...neću ga secirat...ja seciram samo one kolače koji imaju one nepotrebne grožđice i sušeno voće unutra... ;)

ms> ma teško mi je to, kad imam samo dva lika u priči... treba smislit dovoljno varijanti da se ne ponavljam previše. joj koliko još posla imam ;) nije to pisanje sam tak da sjedneš za tastatutru ili uzmeš olovku... ali da je gušt čitati vaše komentare - je, i to kakav.
dajte mi recite gdi su se sakrili takvi dragi ljudi (kao Vi) u stvarnom svijetu? ja naljećem samo na primitivce i sponzotuše. hvala Vam svima.