iza sedam gora i sedam mora...

nema uzvišenije ljudske djelatnosti od buljenja u strop! izolirana svijest suočena sa vlastitim izazovima dosade, krivnje i oduševljenja čini nas, ponekad, dostojnima da se zovemo "djeca božja".
samo, kratko traje ta hrabrost. kad se pukotine počnu nazirati kroz homogenost bijele boje, previše je lako pobjeći u podzemlje, obgrliti korjenje svakodnevice i naći izgovore i objašnjenja u primitivnim ograničenjima okoline i slabostima mesa.

misliš da bu mene došla tražit danas? jbg, a nisam se ni obrijat stigao...

Mmmda..kratko traje ta hrabrost.

reče on (C), i napiše ih tri...

the end is quick, like a shooting star across the midnight sky. one blazing flame and then it's gone...

vrlo kratko, s_h.

jel ovo morebit 'ne idi malen ispod stropa'? ;D

više kao strah da mi nebo ne padne na glavu TS, kao oni gali iz asteriksa...

I KAJ SE OVDI DELA EHEHEH

e da... zato ja stavih stiropor ploče na strop, pa nek padaju ak baš moraju... ;) odoh. moram malo odmorit od ovog krvavog rada za kruh svagdašnji... ;)

eto, zato i ja mislim da si ti frajer. onako, obični muški frajer. uvijek me fascinira mogućnost buljenje u prazno, isključivši posve misli. e, to, iako sam vladarica Svemira mi ne uspijeva, preveliki speed u glavi. blago djeci božjoj.

diva>nisam siguran da si pogodila temu... ali neka, dobro je bit frajer, pa makar i muški "vulgaris".

koju temu, pita plava ja?! ma, mali, briga mene za zadano,...nije bitno, tlaka mi pojašnjavati.