Ljubavi ...
Šutim ... jer riječi nisu dostojne tišine koja nas grli, rasute su k'o perle iz puknute ogrlice ... Znam da me čuješ, otkucaji moga srca tutnje kao ljetni pljusak na vrelom asvaltu ... I šapućem ti tijelom dok mi pore upijaju tvoj miris, zahvalna što ne moram ništa reći ... jer čarolija je u tišini.
Dušom ti zborim ... moja ljubavi ...
24.11.2005. u 12:43 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ne mahove zvučiš čak i inventivno, ali onda opet ugaziš u svijet otrcanih metafora....
ali ima nade... nije sve izgubljeno...
Autor: MlleRieux | 24.11.2005. u 13:52 | opcije
JE te tko kaj pital ? Bedak jedan!
Nestani !
Autor: PIMPEK_mali | 01.09.2006. u 14:23 | opcije