jedna obicno cudna zemlja


stavila si bubu u uho, draga, i evo sto svjesnost pridonosi.

kada se promatra jedan zivotni prostor sa neizbjeznim dusama koji na njemu borave logika nalaze da je produktivnost, tolerancija, marljivost, izostanak ruznih ljudskih navika nuzna da bi taj prostor funkcionirao. kada se bilo koji cimbenik (nabrojan ili nespretno izuzet) ukloni ili naprasno preimenuje dolazi do neravnoteze. neravnoteza dovodi do procvata lako_cemo zahvata, i agresivnost buja.
agresivnost prema sebi samima. jer, priznaj, nemoc je kucka.

ne, ovdje necu o politici jer me ona ne uveseljava. zanima me pojedinac, a sam pojedinac ne cini politiku, on je drzava. tu bi sada trebalo parafrazirati onu vjecnu 'lanac je jak koliko je jaka najslabija karika od koje je nacinjen'.
nema smisla, ne bi pogodilo tonalitet..

sto kada pojedinac postane preslab da bi se nosio sa dogadjajima oko sebe? sto kada umjesto napretka on vidi prezivljavanje? sto kada se produktivnost mjeri spretnim lopovlukom, toleranciju zamijeni
prebrajanje krvnih zrnaca ili marljivost anoreksija?
sto kada taj pojedinac osjeti potrebu mijenjati, ne sebe nego nezdravu okolinu, a u ime svih? ima li on ponudjenih mogucnosti?

postavi se u ulogu pojedinca. zapitaj se kolike su ti mogucnosti. pitaj
i trazi odgovore, ulozi sebe da bi mogao mijenjati. svaki ulozeni trud bit ce primjecen. hm, vjerojatno i zaveden u jednom od nepreglednih podrumskih arhiva. naravno, ukoliko upotrijebis pravilne izraze.
ne daj da te to zaplasi. nije sve bas toliko ruzno, ima toga jos.

i sad, kada si uzivljeni pojedinac i kreces u razgledanje i spoznaju,
kako ti se cini? kakav je osjecaj? ima li pomaka s mrtve tocke ili razmisljas o emigraciji?
mislis li da ce ubrzo izumrijeti ove nasade nakaradnih ljudskih stvorenja
ili ce uporno sklapati sporazum s Vragom da bi se jos malkice igrali u pjescaniku zvanom Drzava?

zanima me tvoje misljenje jer ja se vrtim u krug. ona agresivnost sa pocetka, e bas ta, se ugnjezdila. ruzno, ali neizbjezno.
razmisli jer vrijeme tece, a ponestaje nam obraza.

jedino sto mi se trenutno vrti po glavi je pjesma. mozda se ne cini dovoljno
revolucionarno, niti mijenja situaciju, ali jebeno godi.
i zato, Edo, nakon iskrenog soka slusam i pratim: 'Mater vam jebem!!'

28.11.2005. u 23:09   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

dijete, slusj thompsona, e moj narode, blesava balavurdija slusa cecu i oblokava se, droge se lijepe na svakom ulazu. kad tad, doslo bu do e, moj narode. ali bu kasno za bedake

Autor: traper   |   29.11.2005. u 1:13   |   opcije


Pojedincu ostaje da sve ono dobro i vrijedno ljudskog roda nosi u sebi i sačuva netaknuto za bolja vremena. Nevaljani sustav ionako će sam sebe srušiti.

Autor: Isolina   |   29.11.2005. u 21:16   |   opcije


Dodaj komentar