.
ustvari, meso mi više nije tako zanimljivo. s vremenom, odlučio sam ostati na površini. snaga mišića i skulpturalna distribucija masnog tkiva teško mi zadržava pažnju kad mogu promatrati rumenilo i osjetiti toplinu kože. vidjeti na njoj ožiljke i reljef sažetog iskustva. osjetiti kako prepoznaje lijepe uspomene, ili kako, potpuno netaknuta, zove da se na njoj ostave tragovi.
Istina je, mislim, kao meso, a ja nisam više spreman rezati da bih došao do srži. želim biti nježan, poljupcem ju izmamiti da izroni. da se pokaže u sjaju vlažnih usnica ili sjetnog oka. u neprozirnu, nereflektirajuću, nepomičnu istinu samo vjerujem. i u ljubav. one su, i tako, jedno.
30.11.2005. u 11:21 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Rezanje nije više gušt, kad koža sama eruptira u uzbibanoj vrelini pa se otvori , nudeći u slijepom povjerenju svoju ranjivu nudeći srž, Istinu i Ljubav ... u djeliću sekunde koji postaje kontinuum
Autor: lleeaa | 30.11.2005. u 11:23 | opcije
...'reljef sažetog iskustva'..'netaknuta zove da se na njoj ostave tragovi'.. :))) Lijepo!
Autor: sea_horse | 30.11.2005. u 11:26 | opcije
da tako, ll :)
Autor: HansCastrop | 30.11.2005. u 11:28 | opcije
;)
Autor: gracias | 30.11.2005. u 23:48 | opcije