iza sedam gora i sedam mora...

Popivši zadnji gutljaj, ustao je namjeravajući izaći. Tijelom uzburkani zrak otkinuo je laticu ruže iz vaze na stolu i ona je bezglasno dodirnula bijelu površinu. Kroz glavu mu proleti misao kako to i nije različito od zamišljenog događaja u svijetu zvukova.

Latice padaju tiho. Uvijek!

Neobična i time neoprezna misao privukla je pažnju žene za susjednim stolom. Razrogačenih je očiju gledala Ernesta kako odlazi iz caffea, brzo dovršila svoje piće i krenula za njim.
Nastavak jutarnjeg rituala zahtjevao je šetnju parkom nešumećeg lišća i nečujnih koraka. Puste stazice bile su odmor za potisnutu Ernestovu maštu koja je vapila za dopunjavanjem okljaštrenih doživljaja.

Preciznost komuniciranja mislima, kao i popratni, trajni misaoni šum, zahtjevali su maksimalnu koncentraciju. Svaka percipirana zvučna kulisa bila je nepotrebno opterećenje. Kako bi se riješili nepoželjnih smetnji, ljudi su prvo počeli upotrebljavati generatore ružićastog šuma koji su pokrivali sve zvukove. Ovo primitivno i samo djelomično efikasno rješenje zamjenjeno je temeljitijim u obliku posebno dizajniranog adaptivnog materijala. Ta tvar je reagirajući na podražaje mijenjala svoju strukturu i time spriječavala prenošenje vibracija. Primjenjivala se u obliku premaza ili tankog filma na površini. Za stvari i bića nad čijim životom ljudi nisu imali kontrolu, primjenjivala se u obliku spreja, zaprašivanjem ili disperzijom iz malih naprava koje su bile na svakom koraku.

Nakon ljudi utihnule su i biljke, zvijeri i stvari.

Doslovnost misli dovela je do još jedne popratne posljedice: ljubavi su bile iznimno rijetke, ali zato i iznimno iskrene. Nastajale su u vrlo ranoj dobi i razvijale se paralelno s odrastanjem. Nemajući zabluda o drugima, svima je bilo lakše prihvatiti istinu i o sebi, živjeti bez glume.

Naravno ne i Ernestu.

Nesvjesan pratećih koraka, kroz mrežu titrajućih sunčevih zraka i nijemog lišća ugledao je ljubavni par na klupi. Često se zavaravajući da mu prozor u tuđe misli nije neophodan, Ernesta bi ipak, s vremena na vrijeme, pojedine situacije ili ljudi natjerali da poželi širom rastvoriti pogled na pejsaž duše bližnjih.

Proust meets Čapek? Zgodno kako mi se u glavi ovo spojilo s oblačkovom pričom, upravo je pročitah, bit će zbog ljubavnog para u parku... :)

sad samo reci pike ko je proust, a tko čapek... hehe :)

:)) rosi

Hans, zasto nam vise ne pises?