Sound of Silence

 
Ovoga časa prestajem biti slična riječima, jer ovo nisu moje ruže, niti moje granice. Željela bih jednom samo, napisati riječ koja će se prepoznati, zadihana, tražeći oslonac u daljini, dotaknuti svoje privatno trnje, taman toliko pažljivo da osjeti ovo razmaženo vrijeme, tišinu potopljene cipele, zidove što su od paukovih mreža postajali nalik mojoj kosi, mrgođenje suhe kože na rukama, taštinu disanja u dvoje i mirise što žive poput mene, u snu, među koricama fantastičnih knjiga, između gladi, ruku i stvari, stvari što su samo stvari i ništa više i ponovno primicati k sebi igre i zamamne sjene što traju dulje od prolaznosti...i kamo god da krene...
...kamo god da krene bit će dobro...
...plešući do kraja...
 

lola idi spavat.

Slušaj Lolu, Lola, pametna je to žena. :)

ma da, to joj i ja uvijek velim. samo kaj je ta žena tak tvrdoglava ponekad da je toljagom treba... :)) ...i onda ću je ja trebat budit ujutro...uf... ;)

agle...Annie na radiju...here comes the rain again...đizs, moram stišat da me susjedi ne streljaju...

Reci joj samo "Don't be crazy..." ;D

a bit će i "Don`t be lazy..." ujutro... :) ma nemre ona ne bit crazy. kajetebi. to joj je zaštitni znak. to je ko da joj ukineš buhtle s čokoladom... :))