Sound of Silence

 
"Nesrazmjerno ste lijepi s obzirom na ovo moje vrijeme".
Pomislio je, onako, u prolazu.
(Rukom se igrati oblacima u džepu)
"Zamijenio bih se rado sa vašim monitorom. Dok čitate važne vijesti...čestitke i pjesme. Da upijem onu svjetlost kakvu samo vi možete ispaliti iz oka kada zanijeme riječi od topline..."
Zašutio je nekom drugom šutnjom, onom koja je zastajkivala u magličastim prizorima ulica koje nekada radi ushita nisu nikako stizale dobivati ime...
"Ne želim ime, danas. 
 I upozorite me ako zaboravim na vrijeme."
 

eh, sto se sve nalazi u dzepovima... mislim da sam se i ja u nekom izgubila...

e da. iskopala ja nedavno u staroj jakni Bronhi bonbon iz devedestreće... :))

;)) moji su dzepovi puni mjeseceve prasine i dok sam ih istresala, shvatim da sam sama ostala u jednom drugom dzepu... nema veze sto su me zaboravili, bar je toplo unutra ;)))

ma u džepovima je u biti lijepo, znaš. ko te kuži naći će te i sklupčat se s tobom. mislim, a u biti, ja imam taj neki rustikalni tik pa se volim zaboravljat po džepovima. :)

ups...obrisala te greškom...ehehe...a baš je bilo psssst... :)

Hebiga...ja niš po đepovima ne nalazim...:((

idem pit kakao. topli. vrući, zapravo. kipući, bolje. ono, samo što nije izašo iz lonca. i vidjet hoću li naći kakvu vrećicu šećera po džepovima... :)

Good luck!

ma kak ne. evo, zaboravim ti se ja malo kasnije u lijevom džepu od kaputa pa odi vidi... ;D

;)))

agle, kak mi je promaklo, ni me uru vremena bilo... :)