Iskrice s "Iskrice"

 
 
Pišem Ti iz Hotela u Gradu uz More, otuširan, gol, oko ponoći...
Iako bih možda trebao biti tužan što nam nije pružena prilika da se večeras pošteno čujemo – tužan nisam. Jer, Ti si bila, i još uvijek si, sad, tu, uz mene. Kao i danas, gotovo čitav dan, dan u kojem sam putujući u Istru, osjećao kao da putujem ne od Tebe, nego k' Tebi.
K' Tebi posvećenoj samo meni.
Noćas, osjećao sam Te, i još uvijek te osjećam blizu.
Nakon večere, oko 10, oni i ja prošetali smo Gradom uz More.
Iako sam bio s njima, ja bio sam s Tobom.
U svaku moju stopu na stare, skliske, kamene ploče, Ti si zakoračila sa mnom.
Svakim svojim udahom morske svježine ja udahnuo sam miris Tebe.
Svaki pogled na stara, romantična venecijanska pročelja bio je pogled u uzbudljivi sjaj polutame Tvojih očiju.
Svaki dodir mojih usana, moga jezika s vrhunskim Cabernet Sauvignonom bio je strastvenog, toplog, vlažnog okusa Tvojih usana, Tvoga razigranog jezika, Tvojih vrućih usmina među Tvojim bedrima.   
U ovom Gradu uz More, noćas, padaju mi na pamet sulude, al' slatke i uzbudljive misli u kojima je glavna uloga Tvoja i moja.
Ovaj Grad nas zaslužuje.
Zaslužuje Tebe i mene.
I mi zaslužujemo ovaj Grad.
Zajedno.
Zaslužujemo da u njemu budemo jedno.
Tajno.
 
Jednom...
 

lijepo i doživljeno

koraci struje, a ne osjetiš daljinu. Čuješ zrak, a ne čuješ fijuk.
Živiš svoj život, živjeći kroz nekog.
divno je imati nekog u mislima, bar na tren