Nocturno bijeloga glasa
Nema je, već neko vrijeme.
Zamislila se nad jezerom. Strmi kamen. Njegovu su tišinu nadsvodile njezine oči.
Teško je bilo odrediti točan sat. Prošlo je puno vremena od kada su se lampioni obojali, mirisalo je na sparinu i neku udaljenu kuhinju, čik cigarete na cesti, nedavno odbačen, još je živio.
Pomislila je na stvari koje je čine živom i na ono što nije željela dijeliti s lijepim ljudima jer je odveć nalikovalo na kamenčić u cipeli.
Zvuk gitare, vatra, nekoliko odvažnih glasova sakrivenih u ogromnom prostoru i pucketanje drva...
U jednom je trenu djelovala poput sjene koja traži kut pod kojim da legne na tlo.
U daljini se nazirao bijeli put...
11.01.2006. u 1:35 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
sjena Petra Pana? :)
Autor: pike_TS | 11.01.2006. u 1:39 | opcije
aha. šeće svijetom, tu i tamo se legne blizu nekih dragih sjena i tiho ih čuva...pssst...nemoj nikome reći... :)
Autor: Crazylola | 11.01.2006. u 1:53 | opcije
a, onda možda ipak nije Petropanova, već Nanina... :))
Autor: pike_TS | 11.01.2006. u 2:16 | opcije
možda...no u svakom slučaju voli duuugo ležat... :))
Autor: Crazylola | 11.01.2006. u 2:23 | opcije
u tom slučaju najtoplije preporučujemo jutra i lijena poslijepodneva, podne i noć nisu prikladni... :D
Autor: pike_TS | 11.01.2006. u 2:50 | opcije
mislim da neće bit problema... :))
Autor: Crazylola | 11.01.2006. u 2:56 | opcije