Trenutak izvan proljeća
Nevoljko je priznala.
Trenutak zajedno s njom zakopčan u kaputu, sa zakašnjenjem. Samo tako.
"Ti neznaš zašto..."
Na golim granama nedostajale su samo perle, umjesto lišća. Radi otmjenosti trenutka. Tu se nije uklapalo proljeće.
Tišina u rukavici ostavljala je dovoljno prostora za prste. Odrezala je nokte. Nije bilo potrebno produljivati dodir.
Negdje iza leđa, možda baš prema vratu, kazaljka je okinula večer, slomivši pritom, posve neprimjetno, nabor na haljini...
19.01.2006. u 14:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar