Još postojim!
Zar ne znaš? Zar ti nitko nije rekao? Ja postojim! Još sam tu! Sretna u svojoj puževoj kućici od snova... Sjetna samo kad to želim biti. Tugu prizivam. Možda to zvuči čudnovato, ali to je emocija, baš kao i osmjeh. A i suze ti operu oči, i zjenice nikad nisu ljepše nego nakon plača. Osjećati je uvijet postojanja. I kako postojim, osjećam.
20.01.2006. u 19:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara