ono iza lica...

Imala sam puno ljubavnika, rijetko ljubavi... Kako ih razdvojiti? Separirati jedne u jednu kutiju, druge u drugu? Nikako. Ljubavnici bi trebali prerasti u ljubavi, ali to se rijetko događa. Godine su krive. Nikada ne sudim, ali registriram. U cijelom životu trebam poštivati neku vrstu kompromisa, ali u ljubavi je ne želim. Zadovoljiti se polovičnim?! To čine moji ljubavnici... Zašto niste svjesni da netko drugi viri iz kapi vašeg znoja? Zašto ne znaš da tvoja koža i nije zaprao tvoja? I da tvoje ime nije zapravo tvoje? Zar vam vibracije tijela ne govore da nisam potpuna? Nažalost, trebala bih bit... Kako i kada ljubavnik postaje ljubav? Jel to stvar više sile, vremena, ili jednostavno nas?

malena...ljubavnik ti jako rijetko postaje ljubav,iz jednog očiglednog razloga...dobro mu je tu gdje je.doma ima ženu koju šatro ne podnosi,a kad dođe kod tebe,ti si onako sva mirisna,skockana,spremna za njega,mazna i slatka...nemate zajedničkih problema,nemate zajedničkih računa,nemate djecu i praktički nemate ništa zajedničko osim dobrog sexa,i osim što mu ti služiš kao neka vrsta psihijatra,koja je uvijek tu kad mu zatreba netko kome se može izjadati kako ga žena danas nervira i kako je na poslu šef... sranje...nikada,maco...

nismo se razumjele! Ne mislim na ljubavnika u doslovnom smislu riječi... On je meni ljubavnik u smislu da nas vežu snažni osjećaji, ali nas ne veže "ono"! Ljubavnik u smislu kojem ga ti gledaš me ni ne zanima! Ljubavnik je u mojem riječniku, normalan muškarac koji me privukao, ali ima granicu... Ljubav traje, ali i završava...

eh, moraš u ključnom trenutku pustit hit Mirka Cetnskog "Volio sam samo jednom, ljubio sam mnogo puta"... ;)

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.

Napisati, na primjer: "Noc je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".

Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva.

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu, kao rosa na livadu.

Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita i ona nije uz mene.

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Kao da je hoce pribliziti moj je pogled iste.
Moje je srce iste, a ona nije uz mene.

Ista noc odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.