Sound of Silence

 
Ima trenutaka u kojima kao da se čitava vječnost stisla i oni projure pored tankih vlati već požutjele, visoke trave, samouvjereno i bez najave, ostavljajući za sobom samo otiske vremena, krhke, neobjašnjive, poput krugova u žitu i miris, tanak, dimni,  sveprisutni, koji kao da u sebi nosi veličanstvenu predstavu sa glumcima što ostaju sjediti na pozornici nakon bitke za gral, zamišljeni, posljednji uzvik za hitro povlačenje još magli zrak, a negdje, nasred bojnog polja, zvukovi preostalih kopalja što padaju daju završni dodir, posljednje bodlje, ježu od ideala. Nemilosrdan trenutak, u svom svojem sjaju, bez pokreta, bez ijednog daška vjetra, bez želja. Svjetla se gase u tišini.
 

meni se činilo od ovog početka da vidim kak neko dvoje propiči na motoru, a uz cestu neka suha trava ostane u kadru... onak, filmično skroz... (nisam lizal pinkpantere, materemi :D)

he...moment je bio nešto drugačiji, al sad kad gledam, gle, stvarno...lijepa alternativa...