Sound of Silence

 
Ne. Ne nalikuje na one dječje slike. Ljetni je bakrorez temeljito obrađivao grad, šarena prodavaonica uz more, jedrilice i visoki jarboli čije je njihanje gotovo opijalo moje oči i vrele kamene ploče. Kao da se čitavi obzor u tim žarkim i pustim popodnevima pretvarao u fatamorgane mojih snova, a ja, ja sam samo željela piti.
Tisuće oaza kada padne noć, na nebu. A ja bih pričala o sebi. O prostoru među prstima, o žegi, o narukvici od tračka zbilje koja me steže.
No bez žurbe. Bakrorezi su ionako preoštri za jurnjavu.
...
Trenutak sporosti. Promatranje minijatura sjedinjenih u linijama dlanova.
I samo tišina, na kraju stranice.
 

ljeto, fjaka, more, lijepo.

fini lijeni vez ljeta...

lolita, lijepo al ono zbilja:)))

hajde, pricaj o sebi, puno, volim te slusati :))

hvala...he...ovo uopće nije ispalo kako sam željela...well...sada sam iza paravana, alba...bez žurbe... :)

tišina...to je ono najljepše..:)