pisati pisma, pričati priče

Anthony de Mello priča: "Neki je pijanac išao ulicom s mjehurićima na oba uha. Prijatelj ga upita što mu se dogodilo. "Žena je ostavila vruću peglu na stolu, i kad je zazvonio telefon, umjesto slušalice, podigao sam peglu i stavio je na uho." "Shvaćam", reče prijatelj. "Ali, odakle ti mjehurići i na drugom uhu?" "Ma, budala je ponovno nazvala."
Neki s mjehurićima na oba uha obilaze moje logove. Kao da su oni pegle koje uporno stavljaju na jedno, pa zatim i drugo uho:-) Čime sam ih to - opila? I zašto im se stalno čini da čuju zvonjavu telefona?
Ne znam. Ali, znam da ne valja log u kojem nema ljubavi. Zato je uzimam među prste, onako kao sol života i posipam ovom virtualnom stranicom. Neka se posluži kome je život neslan! A tko ima viška ljubavi, neka se pridruži ovom posipanju!
Pa će tako i mjehurići na ušima pijanih - nestati:-)))

Posipam smijehom :-)). Neka smijeh rasprsne mjehuriće :-)).

Baš ti hvala:-) Ni ljubav bez smijeha ne vrijedi puno:-)

de Mello nas budi pa bolje čujemo, nedavno je i mene probudio :))

Nije tebi lako gigi7.