Sound of Silence

 
Čudno je kada dobiješ cvijet od svjetla. Cvijet koji je toliko intenzivne boje da odjednom samo shvatiš koliko su ti zidovi bili bijeli i koliko rijetko otvaraš prozore. I onda poželiš pronaći najljepšu vazu, ali se sjetiš da ga, pošto je vrlo nalik maslačku, ipak otpuhneš, da poleti visoko i razdijeli se na desetke drugih svjetala, jer je lijepo vidjeti ga kako leti, a ti, promatrajuć` žaruljice u zraku počinješ i sam svjetliti k`o omanji velegrad, držeći lagano otvorene dlanove za mekano slijetanje...
 
 "A single flow'r he sent me, since we met. 
 All tenderly his messenger he chose; 
 Deep-hearted, pure, with scented dew still wet- 
 One perfect rose.
 
 I knew the language of the floweret; 
 "My fragile leaves," it said, "his heart enclose.
" Love long has taken for his amulet 
 One perfect rose.
 
 Why is it no one ever sent me yet 
 One perfect limousine, do you suppose? 
 Ah no, it's always just my luck to get 
 One perfect rose."
 
Želim i vama jedan takav cvijet...da oživi tajanstvene gradove, zaspale pod zvijezdama...
 

Joj, daj, molim te...pa otkud ti snage za ovakve limunade?Bolje operi prozore pa bu ti po stanu manje "cvijeća" a više svjetla... :)

Lijepo. Jako lijepo i jako nježno.

xexe... cinizam?

ovo je predivno, Lola :) hvala ti :)

cinizam?? ne. upravo samo smješak. feeling good today.