POLJUPCI, OBRAZI I PUT K TEBI
Vozeći danas sunčanom stranom autoputa, bila sam sva ponosna znajući da nosim onaj blenkasti izraz lica i da mi se smiješak ne skida s obraza.
I pjevala sam glasno jer tako smijem, nitko me ne gleda čudno ili zabrinuto( naravno, zbog vlastitih čekića i nakovanja).
I grizla sam usnu, donju, nesvjesno i umjereno bolno. Razmišljajući o tebi. Divno je imati tih par tijekova misli, odjednom. Skroz si mi na5. Skroz.
A što sad, morat ću odvozati tom tvojom ulicom da se ne samoranim prejako.
08.02.2006. u 15:13 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
E, tak je, možda jesi samorana majka al ak se prejako samoraniš buš se zdebljala, a ljeto stiže jebga...:D
Autor: pike_TS | 08.02.2006. u 15:31 | opcije
e da oće meni neko tak nešto lijepo napisati...znam, znam, treba to prvo zaslužiti, al je bih volio da se ne moram baš puno trudit a da ipak znam kako sam nekome poseban...
Autor: L-S-D | 08.02.2006. u 17:45 | opcije