POLJUPCI, OBRAZI I PUT K TEBI

Vozeći danas sunčanom stranom autoputa, bila sam sva ponosna znajući da nosim onaj blenkasti izraz lica i da mi se smiješak ne skida s obraza.

I pjevala sam glasno jer tako smijem, nitko me ne gleda čudno ili zabrinuto( naravno, zbog vlastitih čekića i nakovanja).

I grizla sam usnu, donju, nesvjesno i umjereno bolno. Razmišljajući o tebi. Divno je imati tih par tijekova misli, odjednom. Skroz si mi na5. Skroz.

A što sad, morat ću odvozati tom tvojom ulicom da se ne samoranim prejako.

08.02.2006. u 15:13   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

E, tak je, možda jesi samorana majka al ak se prejako samoraniš buš se zdebljala, a ljeto stiže jebga...:D

Autor: pike_TS   |   08.02.2006. u 15:31   |   opcije


e da oće meni neko tak nešto lijepo napisati...znam, znam, treba to prvo zaslužiti, al je bih volio da se ne moram baš puno trudit a da ipak znam kako sam nekome poseban...

Autor: L-S-D   |   08.02.2006. u 17:45   |   opcije


Dodaj komentar