Vrapče

Vani je već svitalo.Na nebu se kroz mrak,na obzoru,još kukavički,pojavljivala naranđasta boja.Iznad nje sivo plava,koja je prelazila u boju purpura i dalje u crno nebo.Stajao sam pokraj jezera.Grane osušenih stabala zlokobno su stršale iz mirne površine zamagljene vode.Ptičiji pjev najavljuje svitanje.Podižem glavu prema nebu.Nebo se počinje okretati.Prvo lagano,pa sve brže i brže.Zatvaram oči.Osjećam da mi se tijelo i dalje nastavlja vrtiti.I,pras!Pao sam.Ne osjećam nikakvu bol.Oči su mi idalje zatvorene.Okrećem glavu na stranu i dopuštam rosnoj travi da mi miluje obraz.Divno je,kao poljubac.Opet okrećem glavu prema nebu i otvaram oči.Sunce je pobijedilo mrak.Sve je sad nekako sigurnije,ali nestalo je čarolije.Zašto sigurnost ubija čaroliju?