Širenje krila...
Svežanj neobičnih trzaja u nepomičnom prostoru između astečki crvenih usana...
Čak i kada ne bi spavala odražavala bi zanos začaranog lovca, letom ptice još nerazvijenih krila uzveravši se na vrh litice u izvidnicu...
O zanosu na rubu unutrašnjeg sagorijevanja znala je...mnogo...
Velika čistina i sloboda iznenadnih detalja, ujednačene kretnje, prividno bezazlen smijeh i dostojanstvena šaputanja o plamenom cvijeću...
Ponekad bi, osobito u noćima poput ove, izvršavala svoje čarobnjačke dužnosti, preciznim instrumentima, dodirom i plesom, očima upijala blage obrise lica pod svjetlom raskošnog neba...
Bilo je čudnog rumenila po tim jakim jagodičnim kostima i pokoja pjega u prolazu...
Dobro je bilo držati se za srce...
11.02.2006. u 6:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar